Foto: vijesti.me
Fondacija ,,Živko Nikolić” na čijem čelu se nalazi njegov sin Petar pokrenula je akciju kojoj je cilj izgradnja spomenika ovom velikanu crnogorske i jugoslovenske kinematografije u njegovom rodnom mjestu – Ozrinićima kod Nikšića.
,,Mislim da ideja za spomenik potiče od samog Živka. On ima scenario za film koji se zove ‘Sebi za života’ i govori o ljudima koji sebi za života dižu spomenik. Čitajući scenario shvatio sam da je to njegova testametarna volja i da mu treba podići spomenik. Sa druge strane, putujući po Evropi vidio sam kako se svojim klasicima, velikim umjetnicima, društvo odužuje praveći spomenike koji prikazuju njihovu ličnost”, kazao je Petar Nikolić za ,,Vijesti”.
Petar je objesnio da je najlogičnije da spomenik bude na tom mjestu zbog Živkove vezanosti za Ozriniće iz kojih potiču svi njegovi poetski, filozofski i lirski momenti.
,,Tu se nalazi i njegova kuća, tj. dom u koji se nikada nije uselio. Moja ideja je da taj dom uredimo i učinimo ga dostupnim za sve prijatelje i poštovaoce Živka i njegovog djela. Naredne godine je 75-godišnjica njegovog rođenja i 15-godišnjica njegove smrti tako da nas ta dva jubileja upućuju da se malo više bavimo Živkom i da ga istaknemo u prvi plan. Sa druge strane, dogodine je i trideseti Filmski festival u Herceg Novom na kojem se dodjeljuje nagrada koja nosi ime Živka Nikolića, tako da se nadamo da će tamo prvi put biti uručena statua sa Živkovim likom”, dodao je Petar.
Foto: avlija.me
Živko Nikolić je ostavio djelo koje je značajno ne samo za crnogorsku i jugoslovensku kinematografiju, već i za evropsku, o čemu svedoče mnogobrojene nagrade i priznanja.
Bio je vezan za Crnu Goru, za njene ljude, običaje i tradiciju, što mu je pomagalo i obilježilo njegovo stvaralaštvo. Oneobičavao je crnogorsku stvarnost i tako predstavio njenu kulturu na način na koji niko drugi prije, a ni posle njega, nije uspio.
Prve dokumentarne filmove snimio je 1968. godine, ,,Blaženi mirotvorci” i ,,Sebi za života”. Zatim su uslijedili filmovi po kojima je postao poznat i van granica Jugoslavije, među kojima su ,,Ždrijelo”, ,,Marko Perov”, ,,Prozor”, ,,Biljeg”, ,,Beštije”, ,,Čudo neviđeno”, ,,Ljepota poroka”, ,,Iskušavanje đavola” i drugi.
,,Čovjek uvijek nosi pečat zavičaja, nosi svoje zavičajno breme, opterećenje. Stalno ima potrebu da ga se oslobodi, a istovremeno, bez tog zavičaja ne bi ništa značio. Jer, čovjek koji ne voli svoj zavičaj, ne voli ni ljude, ne voli sebe. Zavičaj je djetinjstvo. Otuda potreba da ga slikamo, da ga pokažemo drugim ljudima. Rastuži me što ponekad vidim da se pojedini ljute što drugačije slikam Crnu Goru. Svako ima pravo na svoju Crnu Goru, onakvu kako je osjeća i vidi, kako je ponio kad je prvi put svijet ugledao”, govorio je Živko Nikolić.
Bojana Obradović
