Žena i majka
Ima mjesta koja su, kao neka svetilišta, posvećena ženama. To se naročito odnosi na planinski kompleks koji čine Durmitor i Sinjajevina.
Možda Crnogorci i ne gaje toliko kult prema ženi, kao ženskom biću, vjerenici i ljubavnici, koliko prema ženi kao majci.
Kult majke je veoma razvijen i upoznao sam starije Hrvatice, koje kažu: „E da mi je samo jedan dan biti crnogorska majka…“
Durmitorac je vitez, a pogotovu prema majci i sestri i ne pamti se slučaj da je sestra izdala brata, a pamte se brojne sestre koje su osvetile brata. Majka može biti zla kao zla sudbina, pa ipak joj se, u ime budućeg života, pa makar on bio i pasji, sve oprašta.
To je razlog što su brojne porodice i čuvene kuće preuzele imena svojih majki i žena.
I mnoga mjesta su podarena ženama: Jelina Voda, Jelina Gora,Inđini dolovi, Sokini dolovi…
Inđa Šibalija, živjela je, vele, prije dvije stotine godina. Bila je planinka, čobanica i domaćica i imala buljuke ovaca. I ona je ostavila ime dolovima koji su je nadživjeli.
Jelina Gora i Jelina Voda nalazi se u Šarancima. Prema pričanju starijih ljudi, Jela je bila i čobanica i hajdučica. Savijala je svoje buljuka ovaca oko izvora koji je po njoj dobio ime, a čuvala je goru i planinu i čuvala stada po njima i tako je ovo brdo dobilo ime -Jelina Gora.
Sinjajevina i Mali s Poda Janko
Sinjajevina, (u lokalnom govoru još i Sinjajvina ili Sinjavina), je po površi najveća crnogorska planina (40 x 15 km).
Dok su susjedni Durmitor, kao i rijeke Tara i Morača, koje je oivičavaju, izuzetno posjećeni od strane turističkog gosta, dotle je Sinjajevina ostala potpuno nepoznata i neposjećena. Vjerovatno je razlog što je to bezvodan kraj i dolinasta golet obrasla travom.
Na Sinjajevini je zimi veoma teško opstati, ali je zato od maja do oktobra izuzetno pogodna za odgoj stoke i na njoj katune domaćini iz šireg regiona: Danilovgrada, Mojkovca, Vraneške doline…
Crkva Ružica na Sinjajevini je omiljeno okupljalište za Ilindan, kada se momci nadmeću u tradicionalnim disciplinama.
Knjaz Nikola je samo jednom došao na Sinjajevinu i tada se skupili Šaranci, Jezera, Drobnjak, Uskoci, Kolašinci, Mojkovčani… „vas bijeli svijet“…
Gospodar je tom prilikom, između svih prisutnih junaka, pozvao mog čukunđeda Janka (u narodnim pjesmama i šaranskom kolu opjevan kao Mali s Poda Janko), stavio ga pored sebe i počeo da ispituje ko je kakav, a narod je to u tišini slušao.
„Kakav je Janko ovaj Ž….“, pita on?
„E njega ćeš Gospodaru vazdan mamiti ukradenom džigericom“, odgovori Janko.
„A kakav je ovaj K…….“?
„Nemrčipuška“.
I tako redom, Gospodar pita, a Janko ogovara „bez dlake na jeziku.
„A šta misliš Janko, ima li Drobnjaka, Uskoka, Jezerca i Šaranca, da bi se poturćio“, pita knjaz?
„Ima“, odgovori Janko,
„A koji je to, pokaži ga“, reče knjaz iznenađeno.
„Ja Gospodaru“, odgovori Janko.
Nastao je tajac i posle duge pauze, Gospodar zapita:
„A koji bi to bio razlog da se Janko Novov poturči“?
„E inat Gospodaru“, odgovori Janko.
Kujo Novović
