Foto: allworldtowns.com
Priča o Veneciji počinje u petom vijeku. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva, varvari sa sjevera počeli su da upadaju na bivše teritorije Rima. Kako bi izbjegli ove napade, lokalni stanovnici pobjegli su u obližnje močvare i našli utočište na ostrvima Torčelo, Jezolo i Malamoko. Iako su naselja u početku bila privremena, postepeno su počeli trajno da naseljavaju ovaj prostor. Kako bi sebi obezbedili čvrstu podlogu za izgradnju objekata, u pješčanu podlogu su zabadali velike drvene stubove, a zatim na njih naslagali platforme na kojima su kasnije gradili objekte. Knjiga iz 17. vijeka koja detaljno objašnjava proces konstrukcije Venecije, govori da je samo za izgradnju temelja čuvene crkve Santa Maria Della Salute bilo potrebno 1.106.657 drvenih stubova dugačkih četiri metra. Ovaj proces trajao je dvije godine i dva mjeseca, a stubovi su morali da se uzimaju iz šuma sa prostora današnje Crne Gore, Hrvatske i Slovenije i transportuju do Venecije vodenim putevima. Možete samo da zamislite razmjere ovog poduhvata.
Upotreba drveta kao noseće konstrukcije vjerovatno je iznenađenje, s obzirom na to da je drvo manje izdržljivo od kamena i metala. Tajna izdržljivosti drvenih temelja Venecije je u tome što se oni nalaze pod vodom. Propadanje drveta izazivaju mikroorganizmi kao što su gljivice i bakterije, a pošto se drvo nalazi u vodi nema opasnosti od mikroorganizama jer je njima potreban kiseonik da bi preživjeli. Pored toga, konstantan protok soli kroz i oko drveta, dalo mu je jaku, kamenu strukturu.
Pošto je okružena vodom sa svih strana, Venecija je vekovima imala veliku prednost nad svojim kopnenim susjedima. Za početak, bila je bezbjedna od neprijateljskih invazija. Na primjer, Pepin II, sin franačkog cara Karla Velikog, pokušao je da osvoji Veneciju, ali nije uspio jer nije mogao da stigne do ostrva na kojima je grad podignut. Venecija (Mletačka republika) postala je kasnije velika sila Mediterana. 1204. godine povezala se sa krstašima i uspjela da zarobi vizantijsku prijestonicu Konstantinopolj. Ipak, u 15. vijeku je počela da slabi i na kraju ju je pokorio Napoleon 1797. kad je napao Italiju.
U posljednjim decenijama, upravo lagune koje su Veneciju kroz vjekove čuvale od osvajača, prijete da ugroze njen opstanak. Lokalno stanovništvo je naviklo na poplave u svom gradu, s obzirom na to da nivo vode poraste i više od 10 puta godišnje. Ove poplave nazivaju mosese aqua alta (visoka voda) i izazvane su neobično velikom plimom u danima kad duva jak vjetar, kao i obilnim kišama. Međutim, ovo je u posljednjim godinama sve učestalije zahvaljujući klimatskim promjenama koje su učinile da nivo mora poraste, što počinje da unosi nemir u grad. Ipak, predloženo je par rješenja kako bi se Venecija spasila od potapanja. Jedan od njih je projekat koji se naziva Eksperimentalni Elektromagnetni Modul koji uključuje konstrukciju 79 pokretnih brana koje će razdvojiti lagune od mora kad talasi narastu metar iznad dozvoljene granice. Međutim, pojedini pesimistični posmatrači sumnjaju da će te mjere uspeti da sačuvaju Veneciju i da će grad na kraju ipak potonuti, baš kao mitski grad Atlantida.
Izvor: kafenisanje.rs
