Fidel Kastro slavi 90. rođendan. Pobunjenik, državnik i ženskaroš se već odavno povukao iz javnosti. No njegov rođendan se na Kubi ipak proslavlja – bez njegovog prisustva na javnim svečanostima
Prije proslave nije mnogo ukazivalo na nju. Na nekim zidovima sveže naslikane rođendanske čestitike, tu i tamo plakati… U svakodnevnom životu Kubanaca Fidel Kastro je ionako jedva prisutan. Rođendan je, zvanično, okrugli – devedeseti. Stariji od braće Kastro rođen je prema biografiji 13. avgusta 1926. mada ima dosta indicija da je zapravo rođen istog datuma godinu dana kasnije. Navodno je njegov otac 1941. podmitio službenika da načini Fidela godinu dana starijim kako bi mogao da upiše srednju školu. No za Kubance i za svijet je ovo zvanično 90. rođendan.
Sve se mijenja
Prije jedne decenije, kada je Komandant slavio osamdeseti rođendan, sve je na ulicama Havane bilo mnogo drugačije. Jer nedugio prije toga, uveče 31. jula 2006, Kubanci su morali da se suoče sa nezamislivim. Za vrijeme udarnog večernjeg programa na televiziji se pojavio Karlos Valensiaga, privatni sekretar Fidela Kastra. Ozbiljnog lica je najavio povlačenje komandanta. Njegovo narušeno zdravlje – koje je u to vrijeme još uvijek bilo državna tajna – prisililo je Kastra da se, nakon 47 godina na vrhu, povuče sa svih važnih funkcija i prepusti ih svom pet godina mlađem bratu. Privremeno opraštanje je dvije godine kasnije postalo dugoročno.
Fidel je odstupio sa velike političke pozornice na koju se popeo 1953. godine napadom na kasarnu Monkada u Santjago de Kubi (i njegovim čuvenim govorom: „Istorija će me osloboditi“) i najkasnije trijumfom revolucije na Kubi 1959. godine.
Pod vođstvom brata Raula, koji slovi za više pragmatičnog, Kuba se proteklih godina promijenila. Kupovina i prodaja automobila i nekretnina sada je dozvoljena, ograničenje putovanja u inostranstvo je ukinuto i proširen je pristup internetu za stanovništvo. Osim toga Raul je otvorio zemlju za inostrane investicije, redukovao državnu birokratiju i dozvolio više privatne inicijative. Stotine hiljada ljudi je od tada prešlo u privatne preduzetnike. No najveća Raulova politička zasluga mogao bi biti početak približavanja sa nekadašnjim krvnim neprijateljem SAD.
„Ne trebaju nam pokloni imperije“
Kada je riječ o odnosima sa SAD, Fidel je vjerovatno više skeptičan. Nakon istorijske posjete Kubi predsjednika Baraka Obame u martu ove godine, on je u kolumni za partijsko glasilo Granma napisao: „Ne trebaju nam pokloni imperije.“ Podsjetio je na dugogodišnje sankcije, napade i mrtve u američkim agresijama protiv Kube. Navodno su američke tajne službe i kubanski emigranti 638 puta pokušali da izvedu atentat na Fidela, tvrdi bivši kubanski šef tajne službe.
Proteklih godina je Fidel Kastro više puta proglašavan mrtvim. „Moja smrt je proglašena toliko puta da, na dan kad stvarno umrem, više niko neće vjerovati u to“, rekao je Fidel jednom. Teško oboljenje crijeva, koje ga je prisililo na povlačenje, je očigledno prevazišao. Njegova ranija sveprisutnost je ipak prošla, javnih nastupa skoro da više nema. Povremeno prima privatne posjete iz inostranstva kao što je bila posjeta pape Franje ili francuskog predsjednika Fransoa Olanda. Slike, koje prikazuju kubanski državni mediji, pokazuju sijedog, vidno ostarelog, mršavog čovjeka, isprekidanog govora, u sportskoj odjeći.
Ali i ovako, bez političke moći, Fidel ostaje važna figura konzervativnog krila Komunističke partije koje ne želi da promjene, koje sprovodi Raul, idu predaleko. „Konzervativci, koji ne žele promjene, čvrsto se drže Fidela, u to nema ni najmanje sumnje“, kaže bivši kubanski diplomata Karlos Alzugaraj za Asošiejted pres.
Pri tome je takođe reč i o Fidelovom nasleđu. „Vrijeme će stići svakoga od nas, ali ideja kubanskih komunista će preživjeti“, izjavio je Kastro u aprilu na kraju kongresa Komunističke partije koji se održava svakih pet godina. „Možda je ovo jedan od mojih poslednjih govora koji držim u ovoj Sali“, rekao je Fidel. Nemali broj oko 1.000 okupljenih delegata je imao suze u očima.
Slavlje bez Fidela
Povodom ovog rođendana kubanska televizija prikazuje intervjue iz vremena kada je Fidel bio aktivan i posebne emisije. U Biranu na istoku ostrva, gde je Fidel rođen, dolaze hiljade ljudi. Javne proslave u kojoj bi učestvovao i sam slavljenik – nema.
Na ulicama Havane se o ikoni Kube govori bez zadrške. „Ja sam Fidelova pristalica. Ne postoji osoba kao on. Nadam se da će ostati sa nama još godinama“, kaže učiteljica Mirta Hernandes. Alehandro je, kao i veliki broj građana, rođen godinama posle revolucije, radi privatno i smatra da Kubi neće krenuti nabolje dok „ne odu Fidel i njegov brat“. Informatičar Fad Pereira je negde između: „Fidel će uvek ostati izvanredna ličnost, ne samo na Kubi, ali prije svega ovdje. Ali sada je vrijeme da mladi preuzmu stvari i da se ide dalje.“
Bez obzira da li će ga istorija osloboditi ili ne, jedno je jasno: Fidel je urezan u kolektivno pamćenje svijeta. Bradati muškarac u maslinastoj uniformi, sa puškom, sa cigarom, i uvijek protiv Amerike.
