Hiroko Tolbert imala je samo 21 godinu kada je donijela odluku da se preseli u rodnu zemlju svog novopečenog supruga. Za putovanje u Njujork odabrala je svoj najlepši kimono, nadajući se toploj dobrodošlici njegovih roditelja. Umjesto toga, uslijedio je šok.

– Svekrva i svekar nisu željeli da me prihvate. Tjerali su me da se promijenim i da nosim zapadnjačku odjeću. Moj muž im se pridružio u kritikama, tako da sam spakovala kimono u kutiju i nisam ga oblačila godinama nakon toga – kaže Hiroko.

Umjesto luksuzne kuće sa dvorištem koju je zamišljala, shvatila je da će živjeti među pilićima na farmi. Posebno ju je iznenadilo što se u kući niko ne izuva, što je za nju bilo nezamislivo.

– U japanskim domovima niko nije nosio cipele. Sve je bilo veoma čisto. Tjerali su me da se naviknem na nove uslove života, a dali su mi čak i novo ime, Suzi – kaže Japanka. 

Japan je nakon rata bio razrušen, pa su djevojke vidjele udaju kao šansu za bolji život

Ona je udaju za Semjuela Bila Tolberta doživljavala kao kartu za odlazak iz razrušenog Tokija u bolju i bogatiju sredinu. Međutim, ispostavilo se da se prevarila.

– Amerika je u to vreme bila prilično rasistički nastrojena sredina. Nije se blagonaklono gledalo na mješovite brakove – objašnjava Hiroko.

Srećom, ona je ipak uspjela da među komšijama pronađe nove prijatelje. Zbližila se sa suprugom ljekara koji ju je porodio i uz nju naučila božićne običaje koje njeguju Amerikanci.

Kasnije se razvela od Bila i udala za drugog muškarca koji je, kako kaže, nijednom nije nazvao „Suzi“. 

Američki muževi su nekada branili Japankama da nose kimono, ali sada su se vremena promijenila

Odlazak u novu zemlju poslije rata bio je stresno iskustvo i za Acuko Kraft, koja je u SAD došla 1952, sa 22 godine.

– Zbunila me je činjenica da su u autobusu crnci sjedjeli s jedne, a bijelci s druge strane. Ja nisam znala kome pripadam, pa sam sjela u sredinu – sjeća se ona.

Iako joj je suprug platio studije mikrobiologije, što joj je omogućilo da nađe dobro plaćen posao, Acuko kaže da se gotovo svakodnevno suočavala sa diskriminacijom.

– Amerikanci nisu željeli da nam izdaju stan kad bi me ugledali. Govorili su da je sve već zauzeto. Japanci koji su već živjeli u SAD takođe nisu bili prijateljski nastrojeni. Oni su me smatrali raskalašnom ženom – kaže Acuko.

Ona sada ima 85 godina i živi u Merilendu sa mužem i dvoje djece. Kaže da su se vremena promijenila i da sada može ponosno da nazove sebe Amerikankom japanskog porijekla.

Izvor: blic.rs
Foto: Profilmedia