Danko Vasović četvrt vijeka traga za istinom o Kurtu Valdhajmu
Iako je Kurt Valdhajm dugo i veoma uporno poricao bilo kakvu vezu sa genocidnim operacijama na Kozari u proljeće i ljeto 1942. godine, dokazujući čak da je u to vrijeme bio u Pljevljima, pritiješnjen dokazima on će – tada već kao predsjednik Austrije – krajem oktobra 1986, ipak priznati tadašnjem američkom ministru pravosuđa Edvinu Meseu da je učestvovao u toj ofanzivi, ali je i dalje svoju ulogu minimizirao, tvrdeći da je bio oficir za vezu ili zadužen za snabdijevanje jedinica hranom i ostalim.
Činjenice su, međutim, bile tvrdoglave i neumoljive, posebno one koje su krajem marta 1986. godine saopštili čelnici Svjetskog jevrejskog kongresa Elan Stajnber i Eli Rozenbaum, odnosno poznati istoričar, profesor Robert Herstejn. Naglašavajući da svoje tvrnje temelje na zaplijenjenim tajnim nacističkim dokumentima,koje je lično potpisivao Kurt Valdhajm, oni su objelodanili da on nije bio običan vojnik niti intendant, već obavještajni oficir višeg ranga i širokih ovlašćenja, direktno podređen i odgovoran vrhovnoj komandi njemačke armijske grupe E, odnosno glavnokomandajućem feldmaršalu Aleksandru Leru.
Jevreji su precizirali da je Valdhajmov zadatak u toj ofanzivi bio da ispituje sve zatvorenike, ali i pazi i provjerava političku opredijeljenost i njemačkih vojnika i oficira. Kako je on bio oficir od povjerenja, dokazane političke opredijeljenosti, čovjek za specijalne zadatke, nerijetko je, po tvrdnjama rukovodilaca Svjetskog jevrejskog kongresa, i sudbina civilnog stanovništva, odnosno talaca, bila u njegovim rukama.
Potvrda da je Valdhajm dobio visoko ustaško odličje
Citirajući neke od dokumenata koje je tokom operacija na Kozari potpisivao Kurt Valdhajm, Stejnber i Rozenbaum izvode zaključak da je bitka na Kozari bila „borba bez milosti, bez sažaljenja za protivnika“. Profesor Herstejn to dokazuju i podacima iz Valdhajmovih izvještaja vrhovnoj komandi . Tako, u jednom od njih, on saopštava da su „Njemci izgubili 71 vojnika i ubili oko pet hiljada partizana“, a u drugom da su u periodu od 9. do 23. jula 1942. „poginula 33 nemačka vojnika, da je ubijeno 1.626 partizana i zarobljeno više od 9.000 protivnika, dok je 431 osoba strijeljana za odmazdu.“
Ipak, o okrutnosti i nemilosrđu Njemaca kao vrhovne komande i ustaša kao izvršilaca i njihove desne ruke u ovoj ofanzivi, najupečatljivije govori stravično svjedočenje Dese Topić iz sela Pašini Konaci:
„Narod se pred ustašama krio kako je ko znao i umio. Najteže je bilo sa djecom. Majke su ih krile po škripovima. U našem zbjegu je bilo 32 djece u kolijevkama sa majkama koje su ih čuvale. Ali, ustaše su otkrile skrovište. Sa njima su bila i četiri njemačka oficira. Gledala sam, skrivena u blizini, kako su ih ustaše i Nemci sve pobili…“
I ovo grozomorno svjedočanstvo potvrđuje da su za pokolje na Kozari prvenstveno odgovorni Njemci kao glavnokomandujući, pa dakako i Kurt Valdhajm, koji se za zasluge i ispoljenu revnost u ovoj ofanzivi okitio visokim ustaškim odličjem.
Naime, zagrebački „Vjesnik“ je 6. marta 1986. godine objavio ukaz koji je 9. septembra 1942. godine potpisao „ministar hrvatskog domobranstva, doglavnik i vojskovođa NDH, vitez Slavko Kvaternik“, a koji glasi:
„Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske svojom odredbom broj OĆ. 83 ZV(onimira) kol(ajna) – 1942. na moj prijedlog podijelio je srebrnu kolajnu kralja Zvonimira sa hrastovim grančicama za hrabro držanje u borbama protiv pobunjenika u zapadnoj Bosni u proljeće i ljeto 1942…“
Na spisku odlikovanih koji prati ovaj ukaz, pod rednim brojem 3 je ime lajtnanta Kurta Valdhajma iz „Operativnog štaba Zapadna Bosna“.
Dalja istraživanja u njemačkoj i ustaškoj arhivi pokazala su da je Valdhajmu visoko odličje pripalo na predlog njegovog tada neposrednog komandanta general-majora Fridriha fon Štala. On je za odlikovanje predložen 22. jula 1942. godine, dakle u vrijeme završnih operacija na Kozari, a sem njega, odlikovano je još devet njemačkih oficira i samo dva ustaška „časnika“ – Narije Veselinović i Stjepan Miličić…
Valdhajm se kitio odličjima i jednog i drugog – Ante Pavelić i Hitler
Danko Vasović će se ukupno sedam puta sresti sa Kurtom Valdhajmom. Pored ostalog, bio je i prvi novinar kojem je dao intervju nakon izbora za predsjednika Austrije. Primao ga je ljubazno, ne samo zato što je dolazio iz tada najtiražnijeg jugoslovenskog lista već prvenstveno stoga što se trudio da korektno, profesionalno prenosi njegove izjave i tvrdnje. Vasović je, međutim, naporedo intenzivno tragao za novim dokazima o Valdhajmovoj nacističkoj prošlosti i pomno pratio šta se piše, do kakvih su saznanja dolazili drugi, prikupljajući tako i pripremajući građu za obimnu knjigu, koja je uglavnom bila gotova već krajem 1987. godine.
Uprkos sijaset objelodanjenih podataka od kojih je većina, svaki za sebe, mogao biti razlog da Valdhajm podnese ostavku i preuzme očiglednu odgovornost, breme koje je pritiskalo i mučilo i većinu Austrijanaca, on je, ipak, tvrdokorno istrajavao i odlagao taj čin jer je bilo mnogo onih, ne samo u Austriji, koji su ga otvoreno branili i podržavali u tome. Tako je, recimo, tadašnji šef austrijske diplomatije Alojz Mok na konferenciji za štampu 20. avgusta 1987. godine u Beču doslovce kazao:
„Ne postoji nijedan dokumenat koji bi dovodio predsjednika Valdhajma u vezu sa ratnim zločinima i povredama ljudskih prava u Drugom svjetskom ratu!“
A visoki funkcioner austrijskog parlamenta Lacina, reagujući očigledno na aktivnosti Svjetskog jevrejskog kongresa oko utvrđivanja istine o Valdhajmu, otišao je i korak dalje i svojom izjavom izazvao gnjev, ne samo Jevreja širom svijeta, već i velikog broja, prvenstveno intelektualaca, u samoj Austriji:
„Jevreji žele“, napisao je Lacina „da Valdhajma nabiju na krst kao što su nekada učinili sa Isusom Hristom!“
Tog smjera je bila i izjava Mišela Grafa, generalnog sekretara Austrijske narodne partije (OVP), koji se gotovo posprdnuo i Jevrejima i svima ostalima koji su se bavili Valdhajmom:
„Sve dok se ne dokaže da je Valdhajm svojim rukama zadavio bar šest Jevreja, neće biti problema sa njegovom prošlošću!“
Odličja
Kurt Valdhajm je, inače, Drugi svjetski rat završio sa pet odličja na prsima. Tri su posebno indikativna. Za zasluge i ispoljenu hrabrost i požrtvovanje na Istočnom frontu, na samom početku rata, kada je bio i ranjen, dobio je dva odlikovanja, a jedno od njih je bio gvozdeni krst, najznačajnije Hitlerovo odličje za vojničke zasluge. Nakon ofanzive na Kozari za revnost ispoljenu u toj operaciji lično mu je ustaški poglavnik Ante Pavelić pripučio na grudi visoko odličje, koje je mimoišlo čak i Valdhajmovog direktno pretpostavljenog starješinu, generala Štala, glavnokomandajućeg borbene grupe „Zapadna Bosna“, odnosno njemačko-ustaške operacije na Kozari u kojoj je bilo angažovano oko 23.000 Nemaca i ustaških bojovnika. Od toga se samo njih dvadesetak, pretežno Njemaca, okitilo ustaškim odličjima – među njima i Valdhajm.
Budo Simonović
(Sjutra: INTERVENCIJA LAZARA MOJSOVA )
