Proba na Kopakabani – preko 200 sportista došlo je na jednu od najpoznatijih svjetskih plaža ne bi li prošli kvalifikacije za trijatlon. Četrdeset kilometara vožnje bicikla, deset kilometara trčanja i 1,5 kilometara plivanja – test je uspio. „Organizacija je bila fantastična, voda čista i bilo je toplije nego što smo mislili“, rekao je britanski trijatlonac Non Stenford za brazilski list O Globo. Ruta, dodaje, vodi kroz lijep krajolik i Stenford se nada da će sljedeće godine uzeti zlato.
Obnova infrastrukture
No nisu samo sportisti ti koji imaju maratonske napore ispred sebe. I građani se još snalaze u obilju velikih događaja u Riju posljednjih godina. Počelo je Vojnim svjetskim igrama 2011, nastavilo se Samitom o klimi Rio plus 20 sljedeće godine, proslavom Svjetskog dana omladine 2013. i Svjetskim fudbalskim prvenstvom prošle godine. Sada se grad dodatno sprema za najveću manifestaciju sveta koja će se u Riju održati od 5. do 21. avgusta sljedeće godine.
Pripreme podrazumijevaju i priliv investicija u vrtoglavim iznosima. Od oko 11 milijardi evra, koliko će biti uloženo u Igre, najveći dio odlazi u jačanje mreže javnog prevoza. Nove tramvajske i linije metroa kao i brze ulice za autobuse trebalo bi da rasterete saobraćaj u Riju ne samo tokom Igara već i kasnije. Godinama metropola izgleda kao veliko gradilište, ruše se postojeći nadvožnjaci, a probijaju tuneli, polažu šine, niču oblakoderi, modernizuju sportske arene, otvaraju nova pristaništa za kruzere, a Olimpijsko selo bi trebalo da oživi jednu trenutno zapostavljenu četvrt Rio de Žaneira.
Olimpijski park trebalo bi da, nakon Igara, postane terning-centar za učenike, studente i sportiste
„U gradovima sa kojima smo se nadmetali za organizaciju – Čikagu, Tokiju i Madridu – već postoji sve što je neophodno. Naš adut je bilo upravo to što hoćemo da iskoristimo Igre da poboljšamo infrastrukturu“, seća se Laudemar Agviar koji je u gradu Riju zadužen za međunarodne odnose. „Sada moramo da ispunimo obećanja“, kaže diplomata.
Zaliv kao smetlište
Rokovi su zgusnuti, ali grad do sada uspijeva da ih ispoštuje. Do svečanog otvaranja treba izgraditi 155 kilometara brzih ulica, 16 kilometara podzemne i 28 kilometara nadzemne pruge i čak 450 kilometara staza za bicikle. Nova linija metroa treba da prevozi 300.000 putnika dnevno i sa centrom grada poveže kvart Bara di Tihuka, gdje nastaje Olimpijsko selo. Time će se trajanje vožnje iz tog dijela grada praktično prepoloviti na 34 minuta. Četiri brze autobuske linije prevoziće više od milion ljudi dnevno i povezivaće dva gradska aerodroma sa Olimpijskim selom. Tramvajska linija treba da spoji luku, železničku stanicu i aerodrom Santos Dimon.
Investicije se koncentrišu dalje od zaliva Gvanabara na čijoj zapadnoj obali leži grad. Sam zaliv doživjeće tek kozmetičke promene. Tamo se dnevno izruči 80 do 100 tona smeća. Međunarodni finansijeri poput Svjetske banke i japanske vlade još od 1993. uzaludno ulažu u čišćenje zaliva. Isprva je bilo planirano da do Olimpijskih igara 80 odsto otpadnih voda bude prečišćavano prije ispuštanja u Gvanabaru. Sada gradonačelnik Eduardo Paes kaže da cilj neće biti dostignut, i da će se prečišćavati najviše polovina otpadnih voda.
Više braon nego plavo: u Guanabaru se svake sekunde izliva 8.200 litara otpadnih voda
„Čišćenje zaliva bio je jedan od najvažnijih ciljeva kada se Rio kandidovao za Igre“, seća se Valter Kaldana, direktor Fakulteta za arhitekturu i urbanizam u Sao Paolu. Manjkavosti u zaštiti okeana bacaju sjenku na uspehe Rija u pripremama za Igre. Uprkos tome što će se najkrupniji otpad iz Gvanabare prikupljati na barže, nema sumnje da će se 324 jedriličara iz 34 zemlje svijeta sljedeće godine boriti za medalje izbjegavajući crne mrlje, plastični otpad i plutajuće fekalije.
Prednosti veće od mana
Valter Kaldana ipak priznaje da Rio većinu stvari radi kako treba. „Grad će posle Olimpijskih igara ostati potpuno renoviran, to je veoma pozitivno“, kaže on. Dodaje da će Rio daleko više profitirati od Igara nego što je Brazil kao država profitirao od Mundijala prošle godine. Druga strana medalje je da nestaju čitava naselja u kojima su živeli siromašni, dok cijene nekretnina eksplodiraju. Postoji i bojazan da će pojedine sportske arene nakon Igara ostati kuće duhova – da će biti korišćene samo tada i nikad više.
Gradski diplomata Laudemar Agviar ipak nema dilemu kada kaže da su prednosti veće od mana: „Zaustavljena je negativna spirala! Dugo je Rio važio za metropolu koja propada: zatvarani su konzulati, bilo je sve manje turista, presušile su investicije“, seća se Agviar. Njegov zaključak: Organizacija velikih događaja vratila je stari sjaj Rio de Žaneiru.
Izvor i foto: dw.de
