Otišao Aleksa iz SNP-a.
Aleksa je tek najsvježiji primjer i valjalo bi ga posmatrati depersonalizovano, kao pojavu. Jer – bilo je Aleksa i prije Alekse. Kako god da se zvali. I kojoj god partiji pripadali. Unutarpartijski odnosi kod nas su ništa manje demokratski nego u Sjevernoj Koreji. Ukoliko nijeste u milosti Dragog Vođe – poješće vas mrak. Kod nas – mrak političke stagnacije, ponekad i potpunog zaborava. Ima li gore stvari za političara?
Otišao Aleksa iz SNP-a.
Dok ste u milosti demokratski će vas pustiti da se razmašete, kritikujete, predlažete, majstorski će isisati vašu energiju, iskoristiti vaš šarm, mladost, uzimati vas kao primjer partijskog pluralizma… Ali, ipak, poješće vas mrak. Da se razumijemo – nije ovo „specijalitet“ samo opozicionih partija, sjetite se samo ex premijera. Nije, doduše politički mrtav, ali, teško da će njegov uticaj ikada biti približan ondašnjem. Ustvari, ko zna – on je ipak njemački đak.
Ako se ne sjećate nekih drugih primjera, to je upravo dokaz onog o čemu govorim – nestali su ljudi.
Ovdje ćemo se pozabaviti opozicijom jer su upravo ta gospoda kreatori jedinstvenog zanimanja, karakterističnog samo za jednu zemlju na svijetu. Zanimanje je – opozicioni poslanik.
Ako mislite da je to lako biti, prevarili ste se. Ali lijepo jeste. Da bi ste opstali na listi glasa naroda morate se dobro potruditi da iz sopstvene partije eliminišete Alekse. Alekse bi mogli, iz ko zna kojih razloga i ne daj Bože, sjesti na vašu stolicu ili, još gore, osvojiti vlast. A šta onda?
Ako ostanete bez stolice, znači da ostadoste bez poslaničke plate, dnevnica, studijskih posjeta Briselu, ugleda u narodu… I nacionalne penzije naravno. I obroka u skupštinskoj kantini za par eura. Kako bi se tek onda ježili na visoke račune za struju kao što su se nekada, na televiziji, ježili neki pozicioni poslanici.
Ako Alekse, ne daj Bože osvoje vlast, mogla bi vas zapasti neočekivana obaveza da za ono što govorite i radite imate i odgovornost. Doduše, sudeći po sadašnjoj vlasti ne neku veliku (jerbo i oni „dave“ svoje Alekse), ali… Ko zna. I kud će veća bruka da je Aleksa za godinu uradio ono što vi nijeste za dvije i po decenije. Kako ćeš u narod sa tim. Isto, nažalost, važi i za vlast i za opoziciju.
Znači, poenta je – ostati opozicioni poslanik. Ali, samo da znate, nije to lak posao. Valja se boriti za vlast svim silama, na sav glas, iz srca i samo paziti da je, opet ne daj Bože, ne osvojite. Jer, kako rekoh maloprije, šta onda, bre?
Vladimir Višnjić
Stav kolumnista ne mora da predstavlja i stav uređivačke politike „Slobodne riječi“
