Ko je, kako i zašto u Pljevljima u proljeće 1944. godine pobio devet nevinih žena i počinio niz drugih zločina i ko danas to pokušava gurnuti u zaborav proglašavajući zločince nevinim žrtvama?
Isti, ili možda koji dan pošto su likvidirali Neđeljka Mazića, pop Maca, Božo Bjelica i Josif Babić su na brani u Zlodolu zaklali Ljuba Stamenića i oca mu Dika, a Dikovu ženu Julu su poveli i, za čudo, ubili je iz vatrenog oružja na Đulinoj Guki – kazuje dalje Radomir Matović.
Koji dan prije toga, pop Maca je došao u kuću Dika Stamenića i naredio da moraju na stan i hranu da prime dvojicu njegovih pajtaša, Draga Dujovića i Josifa Babića. Najpristojnije što je umjela i mogla, domaćica u kući, Dikova supruga Jula, pokušala je da im objasni da bi oni to svakako učinili, ali da prosto ne mogu, jer u tijesnoj kućici nema dovoljno mjesta ni za njenu porodicu, tim više što su baš toga dana dobili prinovu, prvjenca unuka, kojeg su tako željno čekali od sina Ljuba:
– Treći dan po mom rođenju – ispričao je svojevremeno u jednoj televizijskoj emisiji Televizije Crne Gore, posvećenoj ovim zločinima u Pljevljima, Miodrag – Mido Stamenić, nažalost sada već pokojni sin Ljuba Stamenića, odnosno unuk Jule i Dika Stamenića – po naređenju popa Mace došli su ti njegovi četnici Kovaljski, Jestrović i još neki (riječ je, o Vojislavu – Voju Kovaljskom, bivšem partizanskom komesaru i prebjegu pod četnički barjak, i Milanu Jestroviću, napomena B.S) i odveli su mi oca Ljuba u njihov štab, koji se nalazio u kafani „Srpski kralj“. Kada je baba Jula, koja trenutno nije bila u kući, čula da su odveli Ljuba, pokupila je to nešto nakita i zlata što je imala i otišla u taj četnički štab u namjeri da ga otkupi, jer je znala da je pop Maca sklon potkupljivosti. Oni su, međutim, zadržali i nju.
Djed Diko je takođe trenutno bio odsutan iz kuće, pa kad je čuo da su mu uhapsili ženu i sina i da je to uradio pop Maca, krenuo je da ga traži. Sreli su se na ulici i djed mu je rekao da je pošao kod njega. Maca nije ni sačekao da djed dovrši, već mu je podviknuo: i ja sam, Diko, pošao kod tebe! – i odveo i njega u zatvor. Kako su mi tadašnji očevici pričali, Dika i Ljuba su u sumrak vezali žicom, odveli u Zlodo i ubili na brani.
Pokojnu babu su odveli na Stražicu (Radomir Matović i više drugih Pljevljaka, svjedoka iz tih vremena, tvrde da se to ipak desilo na Đulinoj Guki, napomena B.S) i tu su i nju iste večeri strijeljali. Čitav babin nakit su, naravno, uzeli, a iz vilice su joj izvadili i nekoliko zlatnih navlaka sa zuba, koje je imala.
Tri ili četiri dana potom nijesu dali nikome da ih sahrani. Saznao sam da su poslije, nakon intervencije Blagoja Dragaševića i njegovih sinova, ipak dozvolili da ih sahrane u groblje na Varoši…
Budo Simonović
Knjige Buda Simonovića mogu se naručiti na telefon 069 696 273, ili na e-mail: budos@t-com.me
NAPOMENA: Zabranjeno prenošenje i objavljivanje fotografija bez pismenog odobrenja redakcije Slobodne riječi.
