Foto: aphotoflora.com
Ima karakterističan kiselkasti osvježavajući ukus, a jestivo je i lišće, ali i stabljike koje su jako sočne kad su mlade. Kada počinju cvasti na vrhovima stabljika, tad stabljike počinju biti suhe i žilave i nisu više pogodne za jelo. Osim listova i stabljika, jestive su i sjemenke. Kiselica se može jesti svježa, ali se može i posušiti i koristiti dakle sušena u prehrani.
Kisjelica ima i svoju primjenu u narodnoj medicini. Svježi ili sušeni listovi su astrigent, diuretik, laksativ. U liječenju groznice koriste se kao piće koje rashlađuje, te se koriste i kod liječenja skorbuta. Koristi se i u liječenju grčeva, kožnih bolesti, bubrežnih kamenaca, zaustavljanju krvarenja.
Kisjelicu možete pronaći na svakoj livadi, kraj potoka i šumskih čistina. Ona voli rasti na suncu ali podnosi i polusjenu, a perferira vlažno tle. Indikator je kisjelog tla. Ima ih više podvrsta, neke rastu više u grmićima, neke pojedinačno, neke imaju crvenkaste stabljike, neke zelenkaste… Sve su u pravilu jestive. Odličan su sastojak za proljećnu salatu s samoniklim jestivim biljem.
Kod ove biljke ipak treba biti oprezan i ne jesti je u velikim količinama. Naime, kisjelkasti ukus joj daje oksalna kisjelina. To je kisjelina koja u manjim količinama ne šteti ljudskom organizmu, ali u većim može «zaključati» nutrijente u ostaloj hrani koju jedemo, pogotovo kalcijum, i tako može uzrokovati nedostatak minerala u tijelu. Ljudi koji pate od reume, gihta, artritisa, bubrežnih kamenaca trebaju biti posebno oprezni s ovom biljkom u svojoj prehrani jer može pogoršati njihovo stanje.
Bez kamenca veselo mi lice
Svako jutro s malo kiselice…
Priredio: G. M. P.
Izvor: Silvija Kolar-Fodor, www.biovrt.com
