Uspjeh na izborima nove grčke vlade se zasniva i na tome da bi birači nevolje ove zemlje objasnili tako kao da će je njemačka politika štednje uništiti. Berlin i Brisel će biti na koljenima, podići novi novac, i nastaviti dosadašnjim načinom života. Evo nekoliko zabluda.
Njemačka politika štednje zasniva se kao prvo, samo na saveznom budžetu i time je obrazloženo da kamate i glavnice čine veliki udio kredita ukupnog budžeta Savezne vlade. Državne vlasti, stoga, nastoje da smanje potražnju novih kredita, kako bi sačuvane kamate i plaćanje glavnice stvorile međuprostor u vladi.
Ako Berlin i ostali finansijeri Grčke zahtijevaju mjere štednje, razlog za to je svakako sasvim drugi. Sada je riječ o tome da je kreditno opterećenje grčkog budžeta toliko visoko da strani finansijeri nijesu htjeli da daju nove kredite. Oni sumnjaju da sebi mogu da priušte još zaduženja. Grčka mora da reprogamira državne finansije, prihode i rashode da ponovo dovede u sklad – ali za razliku od Njemačke – neće više biti kreditno sposobna. Ova operacija je neizbježna i bolna. Ali niko neće da da Grčkoj novac bez „usluge za uslugu“, a to znači i reformi. Bankarski kapital nikad nije besplatan. Portugalija, Španija i Irska već imaju to iskustvo iza sebe.
A to što kreditno sposobne zemlje sa slabijom ekonomijom nisu dobro savjetovane kako da podignu kredite i promovišu investicije i zaposlenost je već drugo pitanje; recept je često bio od pomoći. Tako monetarna politika ECB-a, Evropske centralne banke ulazi u igru. Ona upumpava toliko novca u opticaj, da su kamate na istorijski niskom nivou. Ne samo da vlada sada može povoljno da podigne kredite, već to može i privreda. Međutim, u nekim zemljama to ne može da se učini: Konjima možete da date velike količine vode, ali ne možete da ih natjerate da piju istu.
Ovdje se onda pokazuju i strukturni problemi u zemlji, kako ih vidimo u Francuskoj i Italiji. Predugo je status quo branjen, predugo se čekalo na reforme u ekonomiji i društvu. Takav razvoj je vidljiv samo u međunarodnoj konkurenciji. To važi za Evropu, još i više za konkurente iz Azije i ostatak svijeta. A u vezi sa tim je i ona Grubačevljeva: „Ko kasni, život ga kažnjava“.
Ulrich Kalbitzer
