Legendarni glumac Petar Kralj – da je živ, danas bi napunio 75. godina. ,,Moje disidentstvo odnosi se na pobunu protiv nelogičnosti i neljudskosti, zato što sam rano shvatio raskorak između riječi i djela“, govorio je jedan od najvećih glumaca sa ovih prostora
Legendarni glumac da je živ, danas bi napunio 75. godina. Rođen u Zagrebu 04. 04. 1941. u porodici prosvjetnih radnika, od oca Đorđa, srbina sa Banije i majke Stanislave, poljsko – ukrajinskog porijekla.
Izvrstan intelektualac, kulturno obrazovan, moralno vaspitan, nesumnjivog talenta, školovan i načitan, bez problema uvodi u sve oblasti umjetničkog rada sijaset likova koje je igrao na daskama beogradskih pozorišta. Donio je na scenu toplu, humanu, poetiku, intelektualno usijanje, jasnu čistotu misli, a prije svega nadmoćni dar i žestoku volju da nadigra svijet. Govorio je „da nije bitan samo goli uspjeh, nego da umiješ nešto da radiš pošteno i zdušno“ i glumu doživljavao kao misiju da publiku ne treba samo zabavljati, već i svojim ulogama, stavovima i razmišljanjima uvijek ispočetka podsjećati da je život samo jedan i da do poslednje scene treba sami da ga režiramo.
Dobitnik svih najprestižnijih glumačkih nagrada u Srbiji, kao neko ko je obilježio i film i pozorište i televiziju, Petar Kralj je bio i Ilija Garašanin, Sima Matavulj, Jernej Kopitar, Mihajlo Pupin, Joakim Vujić, Nikola Pašić, Konstantin Gavrilovič Trepljev, Hamlet, Maksim Crnojević, Tola Manojlović, Vidosav Prokić, Nikola Kos, Andrija Gavrilović i uskakao je u kostime i mnogih drugih značajnih likova najreprezentativnijih domaćih i svjetskih filmskih i pozorišnih djela.
Uvijek se radovao ulogama koje imaju svoje razloge i smisao postojanja. I nestvarno djeluje da je igrao u svim žanrovima, od drama, monodrama, tragedija, komedija, poezije. Kao da sve te uloge nije igrao jedan jedini čovjek.
Poseban dar Petra Kralja najbolje se ilustrovao kroz poeziju. Poeziju je razumio i obožavao i doživljavao kao umjetnost sjećanja i umjetnost razumijevanja vremena i njegovih znakova. Bio je jedan od najboljih kazivača poezije. Njegova poezija se ogledala kroz romantiku, boemiju, filozofiju. Mnoge pjesme velikih srpskih pjesnika svojim kazivanjem učinio je još boljim. U njegovom odličnom recitovanju postiže se neka toplina, sjeta i poetičnost, koje izazivaju punu naklonost slušalaca. Volio je da kaže da je „dobra forma ako uspiješ da se intimiziraš sa stihovima, da kroz njih daš sebe. Tad su oni stigli i do drugih.“
Kakav je bio gospodin i zapravo veliki čovjek, najbolje pokazuje gospodski odnos prema profesiji i sebi samom. Bio je lojalan čovjek i vrlo brzo je imao status slobodnog umjetnika. Pozorište je napustio zbog pritisaka koje je na zaposlene vršio birokratski aparat poštapajući se samoupravljanjem. „Moje disidentstvo odnosi se na pobunu protiv nelogičnosti i neljudskosti, zato što sam rano shvatio raskorak između riječi i djela“, govorio je. Najviše ga je iritiralo ograničavanje čovjekove ličnosti.
Svoju ljudsku veličinu pokazao je poštovanjem očevog rodnog kraja. Bio je čest gost Republike Srpske Krajine i za svoja gostovanja nikada nije uzimao novčanu nadoknadu. Kasnije, prilikom jedne od godišnjica „Oluje“, ispred Crkve sv. Marka u Beogradu kazivao je stihove Vladimira Nazora iz pjesme „Majka pravoslavna”. Iznenada je počeo ljetnji pljusak, pa su organizatori htjeli da ga zaštite kišobranom: „Bog s vama! Ako ispred mene mogu da kisnu ovolike crne marame, mogu i ja“ – rekao je tada Petar Kralj.
Bio je boem, čovjek čistog srca i punog duha, čestit, častan, snažan, darežljiv, druželjubiv. Volio je da razgovara sa ljudima koji nisu iz njegovog posla, volio je tu stazu druženja, upoznavanja ljudi, stazu kojom se spuštao na zemlju i sebe smatrao običnim čovjekom.
Ne postoji glumac koji je kod publike bio toliko omiljen, koliko je omiljen bio Petar Kralj. Od kelnera do generala, od taksista do naučnika, od domaćica do umjetnika, od sportista do pilota, od đaka do profesora svi su voljeli i poštovali njegov glumački dar.
Iako tih i skroman, Perina slava je predstavljala vrijednost u trajanju. Nikada nije izgubio ličnosti i ponos. Glumac u duši, duša od glumca. Titula koju je ponio rođenjem u svom prezimenu odgovara njegovom veličanstvu glume. Jednostavno, Kralj.
Izvor: Vladimir N. Lapčić, novosti.rs
