Kada sam na čuvenom Top-šopu čuo rečenicu iz reklame za nekakav nož da njime, citiram „možete sjeći kupus u vazduhu“, pomislio sam da me ništa u ekonomsko-propagandnom TV programu ne može iznenaditi. Više nikad. U prvi mah nijesam povjerovao sopstvenim ušima (zabavljen sam bio čitanjem) pa pogledah – voditelj zaista baca u vazduh glavicu kupusa i majstorskim potezom, samurajski, presijeca je na pola. Efektno.
Mislim da su se svi koji vole da sijeku kupus u vazduhu istog momenta latili telefona i sa zadovoljstvom i uz bojazan da će zalihe nestati i da će izgubiti onaj nožić – gratis, naručili to tehnološko čudo. Ne znate vi kako je teško sjeći kupus u vazduhu ako za to nemate pravu alatku. Ako vam uopšte treba da ga siječete u vazduhu.
TV reklama je poseban žanr. Ne koštaju tek onako pojedine i milione dolara. Produkcija, ma koliko bitna, kao nigdje drugo nije više podređena ideji, gegu, fazonu. Ako imate dobru foru, možete je snimiti i mobilnim telefonom – efekat će biti približan ili čak i veći u nekoj rađenoj vrhunskoj produkciji. Najgora moguća stvar je kada nemate ideju. A crnogorsku produkciju ekonomsko-propagandnog programa, u dobrom procentu karakteriše upravo nevjerovatna bezidejnost.
Ili idejnost u krivom smjeru. Mislim da će u istoriji marketinga biti zabilježena kampanja u kojoj firma – EPCG, koja prodaje proizvod – struju, vodi kampanju da taj proizvod NE KUPUJETE!!!. Sjećate se slogana, zasnovanog na jednom lokalizmu (valjda bolje razumijemo ruralno – nikad selo iz nas) – UTULI KAD TI NE TREBA! Strašno.
Posljednji, ali zaista karakteristično anemičan pokušaj je onaj da se kroz par reklama građanima Crne Gore objasni da će za koji mjesec televizijski signal biti digitalizovan. Čoek u džemperu, ispred njega televizor, iza njega smederevac, kvarcna… Klasična seoska scenografija. I žena koja vani štapom pokušava da podesi satelitsku antenu uz neprestano dovikivanje i viku jednog na drugo. Onda on izlazi (sa kišobranom naravno) i saopštava supruzi koja je još na merdevinama da će „17. juna prestati emitovanje analognog tv signala u Crnoj Gori…“. Ona presrećna. Mislim, stvarno…
Uz rizik da poređenje bude nepristojno neumjesno ustvrdiću da je i to jedan od primjera veoma izražene tendencije kod dobrog dijela crnogorskih reditelja i tv stvaralaca da iskopiraju čovjeka čije stvaralaštvo se ne može kopirati – velikog Živka Nikolića. Priznajem opet, izuzetno neumjesno poređenje ali evo godinama pokušavam da nađem razlog takvog drastičnog „suočavanja“ sa našom ruralnom, ne tako dalekom prošlošću. I, kada god vidim glumca u džemperu, sa vunjenim čarapama, kako grana rukama i viče na svoju ženu bez ikakvog smisla nemam drugo opravdanje sem pokušaja poređenja sa Đeknom.
Ako su autori gledali ijedan njegov film, morali su shvatiti da je Živko stvarao univerzalne, vanvremenske i vanprostorne vrijednosti onim što je imao i što je odlično poznavao. Živkove čarape i džemperi nijesu čarape i džemperi iz današnjih serija i reklama. Njemu su bili rekvizita. Danas su lajtmotiv. I sve ono što pokuša da liči na neki njegov kadar, sekvencu, razmišljanje, unaprijed je osuđeno na propast.
Kada je negdje sredinom prošlog vijeka u jednom muzeju u Budimpešti u kojem je izložen klavir Franca Lista (čini mi se da se radi o Listu i Budimpešti), jedan mladi umjetnik, ničim izazvan i sav pun sebe sjeo za eksponat i odsvirao par taktova, prišao mu je kustos muzeja, i sam virtouz na klaviru i rekao: „Četrdeset godina radim ovdje, i nijesam imao hrabrosti da uradim to što ste vi uradili sada“. Respect.
Dakle, kad sljedeći put glumcima koji reklamiraju nekakvu tehničku novotariju obujete vunjene čarape, kačket ili crnogorku i džemper, poštovani poslenici pokretnih slika molim vas imajte u vidu da živite u zemlji koja je, između ostalog, imala prvu štampariju i prvu knjigu u Južnih Slovena, koja je jedna od zemalja osnivača Crvenog krsta, koja je imala prvu redovnu poštansku liniju na starom kontinentu, prvi telegraf na Balkanu, a da je njena prijestonica bila treći grad u Evropi sa podijumom za koturaljke. Možda su ovo mogli biti detalji u reklami za digitalizaciju. Sigurno bolje od vunjenih čarapa i džempera.
A kad ovo pročitate vratite se na naslovnicu portala i opet u pretragu. Uživajte, sjajnih stvari ovdje ima. Kad završite, prije nego što ustanete od kompjutera obavezno ga UTULITE!!! Skupa je struja. Nije, bre, loša poruka iz one kampanje, svega mi.
Vladimir Višnjić
