Bivši ratni profiter i član Nacističke partije postao jedan od najvećih humanitaraca u Drugom svjetskom ratu i jedini nacista koji je sahranjen u Jerusalimu. ,,Ko god spasi jedan život, spasio je čitav svijet”, Šindlerova lista
Oskar Šindler, njemački industrijalac koji je spasio preko hiljadu Jevreja u Drugom svjetskom ratu i po čijem liku je napisana knjiga ,,Šindlerova arka”, a kasnije snimljen film ,,Šindlerova lista”, prešao je put od oportunističkog biznismena do heroja, shvativši da je ljudski život važniji od profita koji je ostvario. Vlasništvo nad fabrikom u Krakovu dobio je od Jevrejina Natana Vurzela da bi proizvodio posuđe, a hiljadu radnika, kasnije poznatih kao Šindlerovi Jevreji, pridobio je uz pomoć svog knjigovođe Isaka Sterna, takođe Jevrejina.
,,Znao sam ljude koji su radili za mene… Kad znaš ljude, moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima”, rekao je Oskar Šindler.
Bio je svjedok upada u krakovski geto 1942. godine i užasnut brojem ubijenih Jevreja koji su radili u njegovoj fabrici. Tada svoje sposobnosti, novac i šarm počinje da koristi kako bi zaštitio radnike i spasao ih od mučenja i sigurne smrti u logorima. Tokom rata bio je hapšen zbog aktivnosti na crnom tržištu i zbog toga što je poljubio mladu Jevrejku, što Gestapo nije mogao ni da shvati, ni da oprosti.
Stekao je vlasništvo nad još jednom bivšom jevrejskom fabrikom, koja je trebalo da proizvodi oružje za njemačku vojsku.
,,Nije bilo proizvodnje koja bi bila korisna za Njemce, većina proizvoda su namjerno učinjeni neispravnim”, prisjećali su se neki od radnika fabrike nakon rata.
Oskar Šindler, sin vlasnika fabrike poljoprivrednih mašina, rođen je 1908. godine u češkom gradu Cvitau, gdje je mali broj stanovnika govorio njemački jezik i gdje je proveo svoju mladost poznat po nadimku ,,Šindler – lopov iz grada Cvitau”.
,,Bilo je onih koji nisu htjeli na tu listu i u novu neizvjesnost. Ta lista zaista nije ništa garantovala. Bili smo ubijeđeni da ćemo preko nje stići u novi logor. Ali, većina je vjerovala Šindleru, jer je dobro postupao sa radnicima. Kada je voz sa Šindlerovim radnicima krenuo iz logora blizu Krakova, umjesto da stigne u novo odredište, skrenut je – ka Aušvicu. Bile su to dvije nedjelje pakla”, govorila je Mimi Rajnhard.
Iz Aušvica je spasio svoje radnike tek kada je zaprijetio da će u Berlinu tužiti upravu logora zbog ,,opstrukcije ratnih napora”. Nekoliko mjeseci kasnije, hiljadu i dvesta Jevreja dočekali su slobodu – živi zahvaljujući Oskaru Šindleru.
Nakon rata emigrirao je u Argentinu uz pomoć donacije američkih Jevreja, a u Njemačku se vratio 1958. godine, vodio nekoliko neuspješnih poslova i umro 9. oktobra 1974. godine u jednosobnom stanu, koji je platila jevrejska zajednica u znak zahvalnosti prema njegovom dobročinstvu.
Sahranjen je na katoličkom groblju na Sionskoj gori, u Jerusalimu. Hebrejski natpis na njegovom grobu ,,Pravednici među nacijama” je počast kojom Izrael opisuje one koji su rizikovali svoje živote da spasu Jevreje od nacističkih progona, a kamenčići su znak zahvalnosti jevrejskih posjetilaca.
,,Izuzetno djelo Oskara Šindlera poticalo je od elementarnog osjećanja pristojnosti i ljudskosti u koje naše prefinjeno vrijeme rijetko vjeruje. Pokajnički oportunista je ugledao svjetlost i pobunio se protiv zločina i sadizma svuda oko njega. Zaključak može biti razočaravajuće jednostavan, posebno za sve psihoanalitičare amatere koji bi priželjkvali dublji i tajansteveniji motiv, koji bi, čak i ako je tačan, ostao neistražen i necijenjen. Ali jedan sat sa Oskarom Šindlerom podstiče vjerovanje u prostiji odgovor”, rekao je Herbert Stajnaus, pisac koji je intervjuisao Šindlera po zahtjevu nekih od preživjelih Jevreja.
Bojana Obradović
.
