„…Od druga do druga, od drage do drage, od grada do grada…“, pjevao je Miladin Šobić. Njegovi sugrađani su, u znak zahvalnosti za pjesme koje je svima darovao i koje traju gotovo četiri decenije, pokrenuli zvaničnu inicijativu za njegovu kandidaturu za Trinaestojulsku nagradu
I ova inicijativa kao i većina stvari u Crnoj Gori „potekla“ je za kafanskim stolom. Ovog puta, za stolom najstarijeg paba u Crnoj Gori – nikšićkog “Montenegro paba”.
Milovan Šakotić menadžer paba priča za RSE kako je sve počelo i kako je došlo do inicijative simbolično nazvane po Šobićevoj pjesmi „Od druga do druga“.
„To je počelo nedavno u ‘Montenegro pabu’, na inicijativu građana Nikšića da mu se dodijeli Trinaestojulska nagrada. Došli su tu noć mnogi uticajni ljudi kako iz Nikšića, tako i iz cijele Crne Gore. Ubrzo se sve pročulo i mislim da je u Podgorici već prikupljeno dosta potpisa. Ali je širom Crne Gore sigurno veliko interesovanje. Čim je priča procurela bilo je mnogo poziva iz cijele zemlje. Čak je bilo problema jer su se ljudi sa sjevera žalili i interesovali i tražili da i oni daju svoj doprinos i potpišu. Postoji na sajtu ‘Montenegro paba’ jedno objašnjenje kako se na internetu može potpisati inicijativa. Pošto je Šobić ujak mladog kantautora Vanje Radovanovića, ta noć je bila noć Miladina Šobića u izvođenju Tribjut benda i Vanje. Jedno nezaboravno veče, koje će definitivno biti ponovljeno“, priča Šakotić.
Istovremeno, iz Montenegro paba gdje smo pravili ovu priču, dopirali su zvuci Šobićevog „Hrama Ljubavi“:
„A tebe, tebe nema
i sve je u rukama mojim
ja se pjesmom bunim
ja ljubavlju borim,
ničeg se ne bojim
i često često
mislim na tebe
u duši sadim maline…“
Aleksandar Knežević jedan od momaka iz paba koji je prikupljao potpise na nikšićkom Trgu Slobode, kaže da je inicijativu „Od druga do druga…“ moguće potpisati na nekoliko lokacija u Nikšiću, Podgorici ali i online.
O motivima da prikuplja potpise Knežević kaže: „Miladin Šobić je legenda grada, države, bivše Jugoslavije. Mislim da bi trebalo da se svi ljudi okrenu ovoj inicijativi i da svi dođu da potpišu“.
Njegov kolega iz “Montenegro paba”, Nikola prikupljao je potpise za inicijativu po nikšićkim barovima i kafanama, kojih u gradu pod Trebjesom ima impozantan broj i za veće gradove.
„Išli smo od lokala do lokala i prikupljali potpise. Inicijativa traje do 30. juna i treba da je potpiše što više ljudi“, priča student Nikola.
Da li su Nikšićani potpisali i kako komentarišu inicijativu da se njihovom sugrađaninu Šobiću dodijeli najveće državno priznanje:
Podsjetimo, Miladin Šobić je rođen 1956. godine u Nikšiću gdje je odrastao i završio srednju školu. Već tada je pisao i komponovao. Pod utiskom studentskog života u Dubrovniku stvara svoje najveće pjesme, poput nezaboravne numere „To sam ja“, koja je u dubrovačkim krugovima imala status studentske himne.
..“I kad ponoć grad poljubi,
kad umukne zvon’ sa sata
kao anđel’ neki vihor
kad odškrine tvoja vrata
takne li te kakva ruka
drhteć’ da te ne probudi
i daleko od svih ljudi
ako mine kakva sjena
Znaj, to sam ja…“
Šobić je izdao dva album „Ožiljak“ i “Umjesto gluposti“ ali je snimio i „Barutanu ljubavi“, treći album, koji nikada nije ugledao svjetlost dana. U vrijeme najvećeg uspjeha, a nakon porodične tragedije Šobić se potpuno povukao iz javnosti. Kao jednom od naznačajnih crnogorskih kantautora, koji je ostavio dubok trag na jugoslovenskoj muzičkoj sceni Šobiću je dodijeljena ,,Nagrada oslobođenja Nikšića“.
A koliko nikšićki studenti, Aleksandar i Nikola i njihove drugarice, koji nijesu bili rođeni daleke ’82 u vrijeme kada je nastala pjesma „Džemper za vinograd“ znaju i pjevaju ovu Šobićevu pjesmu sa albuma „Umjesto gluposti“?
Na pitanje RSE – da li znaju da otpjevaju neku Šobićevu pjesmu, u glas su nagovarali Aleksandra da zapjeva.
Izvor: Lela Šćepanović, Radio Slobodna Evropa
