Skoro, na nekoj od društvenih mreža, objavih jednu od mojih pjesama i bi mi veoma drago kad u jednom od komentara ugledah Njeno ime i prezime.
Nježno i nenametljivo, ali za mene veliko, dobih pozitivne kritike i ako sam i prije znao za Nju, želio sam pročitati i nešto od Njenog djela.
Tako bi i ova pjesma mi ostade za upamtiti:
,, Pesma mi je opet zebnja i tišina!
Plašim se da rime odneće mi reka.
Pre postadoh tebi Ljuba Prijezdina
A sad Penelopa, što veze i čeka!
Otvaram ti sonet, verse i katrene!
Kao devojčurak drhtim od topline!
Kad bih zagrlila ovom rukom žene,
Tvoje bolne grudi, moj bolni Dojčine!
O, kako bi meni predzdravio smelo!
Evo, donosim ti sve hajdučke trave!
Beo jastuk, nemoj! Uzmi moje telo!
I sačekaj rime da ti jutrom jave,
Kako ću od noćas za te ja da bolim!
Samo, nemoj reći: ,, Ne smem da te volim…“
SONET od hajdučkih trava.
I veličina pjesničkog dara.
Rođena, 1977. godine u Nikšiću i već sa 19 godina izlazi iz anonimnosti sa prvom zbirkom poezije: ,,Nek’ me ptice krikom bude“, a zatim slijede: ,,Žig“, ,,Soneti i pisma“, ,,Od zlata jabuka“, ,,Azbučnik“, ,,Arsenije Čarnojević po drugi put među Srbima“…
Djevojačko prezime Nenezić, mijenja u sadašnje i u međuvremenu diplomira na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, na Odseku za srpski jezik i književnost.
Postaje član Udruženja književnika Crne Gore i Književne zajednice Mirko Banjević.
Britka na peru, a čudesna u komunikaciji.
Do sada je objavila desetak knjiga poezije, dobitnica je brojnih nagrada među kojima su prva nagrada ,,Ratkovićeve večeri poezije“ za mlade pjesnike, povelja ,,Sveti Sava“, nagrada ,,Marko Miljanov“, Vitezova nagrada za životno djelo…
Urednik je tribine ,,Svobodijada“ i časopisa ,,Stvaranje“.
Sebi Svojstvena i na Svome Svoja.
Nikšićanka, Poeta, Naša…
Milica Bakrač – književnik i pesnik.
Radojica Bogi Stanković
