Na suđenju ‘ocu’ zbog ubistva pravih roditelja

Njihov dom nije bio miran: Otac Fransisko Gomes, obavještajni oficir vojnog vazduhoplovstva, često je tukao majku Teodoru Hofre. „Gledao sam kako na nju poteže nož, udara je kundakom, baca je pod i urla da će da će od njega da dobije metak“, rekao je mnogo godina kasnije Giljermo na sudu

Njegov svijet se okrenuo naglavačke kada mu je, kao 21-godišnjaku, u fast fudu u Buenos Ajresu prišla jedna mlada žena.

– Rekao sam joj da sam zauzet poslom, ali ona je samo sjela za sto i napisala mi poruku – priča Giljermo.

U poruci je pisalo sledeće: „Ja sam Eva Marina Peres, ja sam ćerka desaparesidosa. Tražim svog brata. Mislim da si to možda ti“.

Prema navodima boraca za ljudska prava, oko 30.000 ljudi nestalo je u Argentini u periodu između 1976. i 1983. godine tokom diktature, a najčešće je bila riječ o mladim protivnicima krvoločnog režima. Među njima, između 200 i 300 ljudi bili su žrtve obavještajne jedinice „Riba“, u kojoj se Giljermo igrao kao dijete.

Ali, ubistvo trudnice bio je zločin koji čak ni argentinski vojnici, koji su sebe predstavljali kao „branitelje zapadne i hrišćanske civilizacije“, nisu mogli da počine.

Umjesto toga, oni su trudne aktivistkinje održavali u životu sve dok se ne porode. Majke bi ubili, a djecu dali parovima bez potomstva. Pretpostavlja se da je pod ovakvim okolnostima rođeno oko 500 djece.

Kada je podigao pogled s poruke koja mu je uručena, Giljermo je rekao Marini da on nije brat kog traži. Njegovo prezime bilo je Gomes, a ne Peres. Osim toga, znao je ko su mu roditelji. Ali, tada mu je Marina pokazala fotografiju njenog oca.

– Gledao sam u fotografiju samog sebe – kaže Giljermo pokazujući fotografiju na svom smartfonu.

„Ja nisam imao djetinjstvo“

Lijevo na fotografiji prikazan je on sa 21 godinom, a na desnoj strani bila je slika njegovog oca u istom uzrastu. Izgledaju kao blizanci.

Marina je Giljermu rekla da su njihove prave roditelje, Patrisiju Roizinblit i Hozea Manuela Roha, kidnapovali pripadnici odreda smrti u oktobru 1978. godine i odveli ih u bazu jedinice „Riba“.

U tom trenutku, Patrisija, 25-godišnja jevrejska studentkinja medicine, bila je u osmom mjesecu trudnoće sa Giljermom. Njeno prvo dijete, ćerka Patrisija, bila je beba od 15 mjeseci. Patrisija je nekako uspjela da nagovori otmičare da bebu predaju njenim rođacima. Patrisija je ubijena na tajnoj lokaciji neposredno nakon što je rodila Giljerma. Ni njegov pravi otac nikada posle toga nije viđen.

Tokom poslednjih 10 godina, više od 600 bivših vojnih oficira osuđeno je na zatvorske kazne zbog kršenja ljudskih prava, njih 1.000 i dalje čeka suđenje, a 57 je još uvijek u bjekstvu i za njima su raspisane međunarodne potjernice.

Giljermo se u maju ove godine pojavio u sudnici u Buenos Ajresu kako bi svjedočio u slučaju koji se vodi protiv Fransiska Gomesa, čovjeka kojeg je 21 godinu nazivao „ocem“, i to za ubistvo njegovih roditelja.

Među optuženima su bili i mnogi istaknuti oficiri vojnog vazduhoplovstva, uključujući i ostarelog komandanta Omara Grafinje, koji je bio član zloglasne vojne hunte koja je u tom periodu vladala Argentinom.

– Ja nisam imao djetinjstvo – rekao je Giljermo sudijama.

„Bake Mlaze de Majo“

Jedan od ključnih svjedoka u procesu je Giljermova baka Roza Rozinblit, koja je pažljivo slušala kako je izgledalo jezivo odrastanje njenog unuka.

Među svjedocima je bila i Mirijam Levin, koja je preživela kamp Esma, u kojem je tokom diktature stradalo oko 5.000 ljudi.

Roizinblitova je odvedena na „porodiljsko“ odeljenje Esme, a spojili su je sa Levinovom jer su se znale od ranije. Levinova je zahtijevala da Roizinblitovu ne šalju nazad u Ribu nakon porođaja.

– Plašili smo se da će da je ubiju – rekla je Mirijam Levin na suđenju. Njen zahtjev je ignorisan.

Ono na šta svemoćna armija nije računala je snaga baka djece koja su bila oteta. Ove hrabre žene su se povezale 40 godina kasnije i formirale su udruženje „Bake Mlaze de Majo“, koje je ime dobilo po trgu ispred predsedničke palate u Buenos Ajresu, gdje su protestovale.

Do sada su uspjele da uz pomoć DNK tehnologije identifikuju 120 svojih unuka.

Među ovim ženama je bila i Patrisijina majka Roza Roizinblit, danas 96-godišnja starica. Ona se srela sa svojim unukom Giljeromom u prostorijama udruženja. Roza je tokom godina ogorčene borbe postala potpredsjednica udruženja Baka. Po zanimanju akušer, ona žali samo zbog jedne stvari.

– Donela sam toliko beba na svijet, ali nisam bila tu kada mi se rađao unuk – rekla je ona.

Giljermu nije bilo lako da se navikne na novu porodicu. Ipak, dok steže ruku svoje bake, među njima se osjeća toplina.

– Moj unuk je već imao 21 godinu kada se rodio – kaže Roza.

– Nije isto kao kada bi bio beba, kada možete da se igrate s bebom kao svaka baka i da ga vodite u par. Ne mogu da ga vodim na vrtešku, on je već odrastao čovjek.

Giljermo se prisjeća kako je Fransiska Gomesa suočio s istinom.

Suočavanje oca s istinom

– U početku je sve negirao. Tek posle četvrtog suočavanja, on je počeo da priznaje, i to dok smo se vozili u kolima. Odjednom je briznuo u plač i priznao mi da sam sin desaparesidosa, da mi je majka Jevrejka – priča Giljermo.

Kockice su se iznenada složile. Nasilje. Nadimak. Giljermo je saznao da je baza jedinice Riba, u kojoj se igrao kao dijete, bila mesto na kojem su mu ubijeni roditelji. Čovjek za kojeg je mislio da mu je otac učestovao je u ubistvima njegovih bioloških roditelja.

– Rekao mi je da mogu da budem siguran da se ništa nije desilo njegovoj majci dok je bila trudna, ali to nije mogao da kaže i za mog oca. Rekao je da je vodio računa o mojoj majci, da joj je vikendom tajno donosio hranu. To je bilo previše za mene – kaže Giljermo.