I pored toga što je ovo vrijeme „neta” i rijaliti programa, u mladima, sigurno, ima brigadirskog duha treba ga samo probuditi i, kao nekad, graditi zemlju. Valjalo bi, u ovim izazovnim vremenima. Korona je, ipak, zaustavila povratak brigadira.
Doba omladinskih radnih akcija, godine kada su mladi, krampom, lopatom i kolicima, gradili puteve, pruge, obaloutvrde i fabrike, izgrađivali ratom razorenu onu veliku Jugoslaviju, nestale su prije oko tri decenije, baš kao i zemlja koju su, uz brigadirske pjesme, iz ratnih ruševina dizali. Ostale su samo požutjele fotografije, poneka brigadirska bluza i sjećanja na nezaboravna večernja druženja, prijateljstva i poznanstva što su živote mijenjala, i žuljeve koji su pucali na trasi, u neponovljivom udarničkom ritmu. Ostale su uspomene i, naravno, putevi, pruge…
Mojkovčani namjeravaju da, barem u svom kraju, ožive ta vremena, da vrate omladinske radne akcije, da kod mladih probude onaj polet i radni elan koji se na terenu, u ona udarnička vremena, pokazivao moćnijim i pouzdanijim od bilo koje mehanizacije. Planirali su to da urade u subotu, 4. jula, ali im nije uspjelo. Već pripremljeno i najavljeno okupljanje starih mojkovačkih brigadira, radi uređenja prostora oko planinarskog doma „Prošćenske planine”, pokvarila je korona. Do daljnjeg. Čim bude moguće oni će na teren, kao nekada, samo mnogo stariji.
NA STAROM MJESTU
Prije šest godina, 1. aprila, na Dan omladinskih radnih akcija, mojkovačka brigada „Boško Dedejić”, ponovo se, nakon dugo vremena, pojavila na gradskom trgu, istom onom sa kog je nekad kretala u savezne radne akcije. Ponovo su brigadiri bili na mjestu na kom ih je čitav grad dočekivao, kad bi se vraćali nazad, sa gomilom udarničkih znački i pohvala. Samo, te prilike to nijesu bili mladići i djevojke, đaci i studenti, već ljudi koji su prevalili pedesetu…
“Okupili smo se tog dana na Gradskom trgu, mjestu naših polazaka na akcije i povrataka, malo se prisjetiti akcijaških dana i posjetili, u Centru za kulturu ‘Nenad Rakočević’, izložbu fotografija iz tih izuzetnih, nezaboravnih vremena, koju je pripremio naš kolega Radoslav Medojević. Šta god ko danas mislio, na tim saveznim akcijama je, istinski, živjelo bratstvo i jedinstvo”, kazao je prvi komandant mojkovačke brigade Vule Medojević.
BRIGADIRSKA VATRA
U svima nama, kako kaže, bez razlike, još gori ona brigadirska vatra, zbog koje smo išli u sve krajeve Jugoslavije, radili, gradili i vrlo smo ponosni na to.
“Zato smo se tog dana dogovoriti da ponovo, barem u našem kraju, oživimo omladinske radne akcije. Pokušali smo ovih dana, ali nam virus korona nije dozvolio. Nećemo odustati. Idemo na ovu planiranu akciju čim korona popusti, pa onda na neku sljedeću. To bi bilo izuzetno važno za današnju omladinu, a i moglo bi se izgraditi dosta toga. Uglavnom, mi stari brigadiri smo spremni, svi do jednog, da ponovo uzmemo kramp i lopatu”, istakao je Medojević.
Višestruki učesnik saveznih radnih akcija Branko Braunović smatra da je ideja o oživljavanju omladinskih radnih akcija, makar i lokalnog karaktera, sjajna, ali da je neće biti baš lako realizovati.
“U ovo vrijeme interneta i raznih rijaliti programa, teško će biti obnoviti radne akcije. Nema onog elana i entuzijazma kod mladih, nema one bliskosti i požrtvovanja, nema one nekadašnje atmosfere. Ipak, vrijedi pokušati. Ja bih sad, ovog trenutka, iako imam 60 godina, sa zadovoljstvom ponovo obukao brigadirsku bluzu i izašao na trasu. Radio bih kao na Kozari ili auto-putu Beograd-Niš. Ne bi to, sigurno, bilo onim tempom, ali se ne bih štedio”, priča Braunović.
UDARNIČKI
Mojkovačka brigada je prvi put otišla na saveznu radnu akciju 1976. godine, u Kozjansko. Gradila je, tada, vodovod za Celje. Naredne godine učestvovala su u akciji „Sisak 77″ gradile su se obaloutvrde. Na toj akciji brigada je imala 65 akcijaša, a dobila je znatno više udarničkih znački i pohvala. Radom na trasi, kulturnim i sportskim aktivnostima Mojkovčani su zaradili i plaketu „27 lipanj”najviše priznanje Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Gradili su, zatim, auto-put „bratstvo-jedinstvo”, bili na Kozari, Đerdapu, Fruškoj Gori i još nekoliko velikih saveznih radnih akcija, na kojima se, pored ostalog, mogao položiti vozački ispit ili naučiti neki zanat. Najstariji među brigadirima, na prvoj akciji „Kozjansko”, bio je šezdesetpetogodišnji Mileta Grdinić, a najmlađi, sa 14 godina, Slavko Šutović. Pored Vula, komandanti brigade bili su i Mališa Krgušić, Predrag Marković, Vlatko Rakočević, Duško Baković i Jovan Grdinić.
“Interesovanje za odlazak na akcije bilo je izuzetno veliko. Kada smo pripremali brigadu za Sisak, javilo se tri puta više ljudi nego što je bilo, prema planu akcije, predviđeno. Većina, dakle, nije mogla ići, mladi su plakali zbog toga. Tako je to vrijeme bilo. Današnja omladina teško to može i zamisliti, ali to ne znači da se akcijaški duh ne može probuditi i kod nje”, zaključio je Vule Medojević.
ULAZNICA U BRIGADU
Osnovna ulaznica za mjesto u brigadi, u kojoj su djevojke činile trećinu, bilo je učešće na lokalnim akcijama. Ko se tu pokazao i bio redovan, njemu je bilo obezbijeđeno mjesto za odlazak na saveznu akciju. A, mojkovačka omladina je, u ono doba radih akcija, mnogo toga uradila i u svom kraju.
“Zemljani radove za vodovode u Bistrici i Crvenoj lokvi, i vodovod za Spomen-dom u Štitarici, bili su naši. Izgradili smo i terene malih sportova, za dan rudara, uredili spomen groblje na Grotulji, park oko upravne zgrade nekadašnjeg Kombinata ‘Vukman Kruščić’, uredili smo i prostor na Katuničkom brdu i mnogo toga još. Lokalne akcije su bile redovne i masovne”, kazao je Medojević.
On je naglasio da bi se sada, u ovo krizno doba, kad je para malo, a onog što bi trebalo uraditi mnogo, kroz omladinske radne akcije moglo završiti dosta toga, korisnog za čitavu opštinu. Posla ima svuda, od ekologije do infrastrukture. U mladima, sigurno, ima brigadirskog duha, treba ga samo probuditi, a ostalo će biti lako vodiće ih stari brigadiri, dokazani u mnogim saveznim akcijama.
BRIGADIRSKA LJUBAV
Omladinske radne akcije su, pored rada, žuljeva, sporta, zabave i družanja, bile pune ljubavi i, logično, tužnih rastanaka.
“Jedan od naših najboljih brigadira, Frica Macele, oženio se djevojkom u koju se zaljubio na radnoj akciji. Bila je to obostrana, velika ljubav. Na drugoj strani, recimo, bilo je i tužnih scena. nakon završetka akcije u Sisku, brigada se spakovala za put u Mojkovac. Neko je primijetio da nema Dragana B. Našli smo ga u spavaoni sa jednom djevojkom iz Knina. Zamotali se u neko ćebe, i uglas plaču, zato što se rastaju. Bila je to tužna, dirljiva slika. Uglavnom, brigada zbog njega umalo nije zakasnila na voz”, prisjeća se Vule Medojević.
Dnevne novine, cdm.me
