Foto: pgpozoriste.me
Zanimljiva tragično-humorna priča “Tajna o mašinovođama” bavi se “mašinovođama – nevinim ubicama”, koji posle izvjesnog broja godina bavljenja tim poslom svakako postaju ljudi sa posebnim mentalnim profilom. Pored Lazara Ristovskog, Jasne Đuričić i Mirjane Karanović, jednu od glavnih uloga (Dragan Dizel) u filmu igra i Mladen Nelević.
Glumac koji se, po sopstvenom priznanju, najbolje osjeća u komedijama kaže da je i kroz ovaj film, iako govori o tragičnom životu mašinovođa, vješto provučena duhovitost. Ekipu filma zatekli smo u podnožju Košutnjaka, u garažama Titovog “Plavog voza”, sa scenografijom koja asocira na neko davno proteklo vrijeme.
– Pokušavam da u tragičnoj priči u kojoj žive te mašinovođe pronađem mrvu ljudskosti. Vrlo često se dešava da jedni drugima na željeznici, nenamjerno, ubiju nekog bliskog rođaka, ali oni nastavljaju da žive zajedno – kaže Nelević za “Blic”.
Da li vas Titov voz asocira na neko bolje vrijeme?
– Pa, naravno. Tada se i više radilo i bolje plaćalo. Sada je, znamo, manje-više sve degradirano, ljudi rade uglavnom na mišiće.
Kako se vi borite?
– Ja sam glumac i nisam u poziciji da biram. Ja sam izabran. Imam i sreću da me sada dosta zovu da radim, a isto tako sam imao sreću što sam dosta snimao i u onoj Jugoslaviji. Sada se to nastavilo, pa radim sada i u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori. I ono što se ne vidi toliko kao film, a to je pozorište, puno radim. Svuda me ima, u Tivtu, Podgorici, na Cetinju, u Beogradu.
Imate odličnu saradnju i sa ljudima iz Sarajeva, gdje ste i studirali?
– Iz Sarajeva sam otišao kada je počeo rat i vratio sam mu se posle 15 godina. Bilo mi je veoma drago kada su me pozvali da radim na serijama. U nekim vremenskim razmacima redovno odlazim i u Sarajevo da radim. Mada, i tamo se ljudi iz filmskog svijeta muče, sve to liči jedno na drugo… Nigdje nema novca. Svuda je kultura degradirana i niko izgleda ne shvata koliko je film važan za promociju jedne zemlje.
Gdje živite?
– Svuda pomalo, svuda gde ima posla. Uglavnom sam lociran u Crnoj Gori, jer me za to mjesto vežu neke moje strasti. Na jedno 15 kilometara od Podgorice sam obnovio neku svoju djedovinu. Imam tu sada vinograd, pravim rakiju. Tu boravim, odmaram se od posla, od ljudi. Tu tražim tišinu koja mi je potrebna.
Kosim travu, ne gluvarim
Reklo bi se da ste u odličnoj kondiciji?
– To me moje selo drži. Važno je da se nešto fizički radi, a ja često kosim. Selo je važno za odmor, a i ja nemam neko trajanje po kafanama i gluvarenjima. Selo, selo, to je najvažnija stvar za moju kondiciju.
Izvor: blic.rs
