Foto: pestrevenge.com
Jednog dana miš je gledao kroz pukotinu na zidu farmera i njegovu ženu kako otvaraju neki paket.
Kakvu hranu bi to moglo imati? Pitao se. Ali kad je otkrio da je u pitanju mišolovka, bio je užasnut.
Trčeći kroz dvorište farme upozoravao je ostale vičući: “ U kući je mišolovka! U kući je mišolovka!“
Kokoš, kvocajući i čeprkajući, podigne glavu i kaže: „Gospodine Miš, to je ozbiljan problem za tebe, ali nema baš nikakve posljedice po mene. Ja se zbog toga ne mogu uzrujavati.“
Miš se okrene prascu i vikne: „Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!“
Prase je saosjećalo, ali reče: „Vrlo mi je žao, gospodine Miš, ali ja tu ne mogu ništa učiniti osim moliti. Budi siguran da si u mojim molitvama.“
Miš tada krene prema kravi: „Mišolovka je u kući! MIšolovka je u kući!“
Krava reče: „Oh, gospodine Miš, žao mi je zbog tebe, ali s mog nosa neće faliti koža.“
Tako se miš vratio odbijen pognute glave u kuću kako bi se sam suočio s farmerovom mišolovkom.
Te noći začuo se čudan zvuk u kući – kao zvuk kad mišolovka uhvati svoj plijen.
Farmerova žena požurila je vidjeti što se uhvatilo. U mraku nije vidjela da je mišolovka uhvatila rep otrovne zmije. Zmija ju je ugrizla. Farmer ju je brzo odvezao u bolnicu i kući se vratila s groznicom.
Znamo da se groznica liječila svježom kokošjom supom, pa je farmer zaklao kokošku.
Ali bolest njegove žene se nastavila pa su je došli posjetiti prijatelji i susjedi.
Da bi ih nahranio, farmer je zaklao prase.
Farmerova žena, nažalost, nije se oporavila, umrla je.
Došlo je toliko ljudi na njenu sahranu, da je farmer morao zaklati i kravu kako bi osigurao dovoljno mesa za sve njih.
Miš je to sve gledao s velikom tugom kroz svoju pukotinu na zidu.
Izvor: nasa-lika.com
