Hitlerov „Majn kampf“ je knjiga koja je od kraja Drugog svjetskog rata u Njemačkoj zabranjena. Pitanje je, da li „Majn kampf“ i govor mržnje u njemu i dalje predstavljaju opasnost? Mišljenja o tome se razilaze. Istoričari i naučnici smatraju da je ta knjiga značajan svjedok vremena, dok političari tu tezu odbacuju. Više puta zatražena dozvola za ponovno štampanje knjige, posljednji put je odbijena prošle godine. Međutim, autorsko pravo koje je u rukama Bavarske, ističe 31. decembra 2015. godine. Dakle, prvi put poslije više od 70 godina, u Njemačkoj će legalno moći da se kupi „Majn kampf“, doduše sa komentarima, u izdanju Instituta za savremenu istoriju (IFZ).
Nakon završetka rata 1945. Godine, po naredbi savezničkih okupacionih vlasti, Bavarska je postala pravni nasljednik autorskih prava na knjigu Adolfa Hitlera. Kako se bližio datum isticanja tih prava, tako je rasla i ambivalentnost Bavarske prema čitavoj stvari: premijer te savezne njemačke države Horst Zehofer prvo je odobrio novac i dao podršku za kritičko izdanje „Majn kampfa“, da bi se potom distancirao od tog projekta.
Preveden na mnogo jezika
U inostranstvu takvih problema nikada nije bilo. Knjiga može da se kupi na skoro svim jezicima, a u originalu se prodaju čak i primjerci koje potpisao Hitler. U knjižarama u Izraelu „Majn kampf“ se nudi na njemačkom i hebrejskom. Tursko izdanje se reklamira pod sloganom „klasično delo anti-marksističke svjetske književnosti“ i nakon što su vlasti 2005. dale dozvolu za štampanje, našlo se na četvrtom mjestu liste bestselera.
Velika potražnja sigurno nema veze sa sadržajem knjige. Hitlerova autobiografija u prvom tomu ogrezla je u patosu. „Dejli telegraf“ ocjenjuje da je riječ o „zamornom i nesvarljivom“ stilu pisanja. A istoričar Sven Feliks Kelerhof za radio Dojčlandfunk kaže: „Grozno. Užasno. To su nabacane i gramatički potpuno pogrešno konstruisane rečenice. To je intelektualno inferiorno.“ Ipak, obavezno ga treba pročitati kako bi se znalo o čemu se govori, kaže on, kritikujući zabranu „Majn kampfa“ koja je trajala decenijama.
U Njemačkoj se o tome vodi veoma kontroverzna diskusija. Inače, knjiga kao takva nije zabranjena, ali je zabranjeno njeno širenje i štampanje. Svako ko želi da je pročita može da je nađe na buvljacima, u antikvarnica ili na internetu. Međutim, široka javnost jedva da je zainteresovana. U školi se pojedini odjeljci čitaju i o njima se diskutuje na časovima istorije, a ponekad i vjeronauke.
To što autorska prava ističu krajem 2015. godine je normalna zakonska procedura, sedamdeset godina nakon smrti autora. Horst Petker, stručnjak za medije smatra da je krajnje vreme da knjiga bude normalno dostupna: „Predsjednik Njemačke Teodor Hojs je još pedesetih godina govorio da bi tu knjigu trebalo objaviti kako bi Njemci znali kako su nacisti razmišljali.“
„Majn kampf“ napisan u zatvoru 1923.
„Majn kampf“ je prvi put objavljen 1925/26 godine, a diktatura nacista je taj antisemtiski traktat proglasila za bestseler. Hitler ga je napisao u zatvoru u Minhenu, nakon neuspjelog pokušaja puča u novembru 1923. godine. Istoričar Kristijan Hartman sa Instituta za savremenu istoriju iz Minhena kaže: „Duboko sam postiđen time da smo mi Njemci pali na nešto tako bijedno.“
Početkom 2016. godine izlazi naučno izdanje Instituta za savremenu istoriju u Minhenu: dva toma sa ukupno 2.000 stranica, 3.500 fusnota i 5.000 naučnih komentara. Originalni tekst ima 780 stranica. Hartman se intenzivno bavio Hitlerovom knjigom. Ona je važan izvor za razumijevanje Hitlerovog pogleda na svet i temelja kasnije nacističke diktature. Mada je knjiga huškačka, on u intervjuu za „Zidojče cajtung“, kaže da „niko ko je danas čita, neće postati nacista“.
Dakle, od 2016. godine će „Majn kampf“ u Njemačkoj smjeti da se posjeduje, čita i studira u bibliotekama, ali i dalje neće smjeti javno da se čita bez komentara. Istoričar Georg Maser je uvjeren: „Protiv oživljavanja Hitlerovog duha ne postoji bolji način nego – Hitlerov ‘Majn kampf’.“
Uzvor i foto: dw.de
