Kada je 2012. godine dobio Šestoaprilsku nagradu Sarajeva za višedecenijsko književno i publicističko djelovanje koje je posvetio vrijednostima Sarajeva, Valerijan Žujo je u intervjuu za Klix.ba govorio, između ostalog, i o nastanku muzike i teksta pjesme ,,Sve smo mogli mi“
„Ko očekuje romantičnu ispovijest, prevario se. Meni je, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Duško Trifunović povjerio da čitam po zadatku i onda na temelju pročitanog i naših razgovora, napišem scenario za emisiju „Na ti“. Konačan oblik emisiji, davao je uvijek sam Duško. Tada sam upoznao puno sarajevskih muzičara na početku njihovih karijera. Jednog dana, silazili smo niz Džidžikovac, moj drug i kum pokojni Žarko Šipka i ja. Uz Džidžikovac je, s gitarom u „futroli“, išla Jadranka Stojaković. Nakon standardnih rečenica, Jaca je kazala da joj je neophodna B pjesma za singl-ploču koju priprema. Žarko je upitao, kada joj pjesma treba…Sutra, veli Jaca. Na to Žarko, otprve:- Imam pjesmu za tebe.
Meni je bilo drago što je Jacin problem riješen… Tek kasnije, kod Žarka, shvatio sam da je to, zapravo moj problem. Odsvirao mi je dopadljivu melodiju, donio papira i pisaljku i kazao:
– Čovječe, piši, nema se vremena.
Uzalud sam ja govorio, da se to tako ne radi, da treba čitati poeziju i tražiti prave stihove za muziku… „otkrivati muziku u poeziji“ i sve tako, opšta mjesta i fraze… On je stalno svirao istu melodiju i pjevao la-la-la-la… na-na-na-na. Na kraju sam ja počeo jedan mučan i nelogičan posao, naime graditi kuću od krova… Istina glavnina zadatka je obavljena, postojala je muzika… Samo, valjalo je nešto na te note i pjevati. Nakon dva-tri sata gnjavaže i dva-tri decilitra loze, ja sam konačno proradio i na papir nabacio takozvane „tarabe“, crtice i zareze, koji su označavali slogove i akcente. Još ne bijaše niti jedne jedine riječi, a kamoli priče. Znali smo samo da to treba biti lirska i nostalgična pjesma, primjereno Jadranki i primjereno već napisanoj muzici. Žarkova sestra Branislava, gotovo lebdeći, donosila je tekućinu i ostalu „logistiku“…
U neko doba, pjesma je bila dovršena. Prvi jednostavni i najbolji aranžman, napisao je pokojni Bodo Kovačević. Jaca je snimila svoj singl, ostalo se zna. Potpuno mimo naših prognoza, pjesma se održala. Vidio sam na webu, da ima puno izdanja i interpretacija. Pjesma prati odjavnu špicu novog filma Danisa Tanovića… Na mojoj stranici (www.valerijanzujo.ba), je Jadrankina interpretacija na našem lijepom višeimenom jeziku i na japanskom. Zanimljiv je način na koji pjesmu na slovenačkom („Midva bi lahko“) pjeva Tanja Ribič (www.tanjaribic.net).
Ali, važnije od toga, čuo sam tu pjesmu nebrojeno puta, na moru, na rođendanima, među izviđačima, u birtijama i elitnim klubovima, u vozu… Prošlog ljeta, neki sasvim mladi momci i djevojke, svirali su i pjevali na Vilsonovom „Sve smo mogli mi“, sa toliko iskrenosti i zanosa, da bi im samo krajnje ciničan, pa i pomalo perverzan tip mogao pokvariti štimung pričom, kako iza te pjesme ne stoji nikakva velika ljubav autora stihova, nego da su to sasvim zanatski, na „tarabe“ nakalemljene riječi.
