Kad smo već bili blizu Titograda avion je počeo da mijenja rutu i uputio se u pravcu Dubrovnika. Dežurni britanski avijatičar general došao je do mene i rekao da je kraljica promijenila plan leta, kaže Radovan Komar, nekadašnji hrvatski i jugoslovenski diplomata i visoki zvaničnik kojeg je Tito odredio da bude njegov „zastupnik“ engleskoj kraljevskoj porodici tokom sedmodnevne posjete Jugoslaviji 1972. godine
Dolazak automobilima do hotela Excelsior više nije predstavljao problem, jer je u međuvremenu sve krenulo organizovanije. Direktor tog renomiranog hotela Rafo Rodin, poznat u Jugoslaviji da spada u red dva tri najsposobnija hotelijera, savršeno je organizovao prijem i nepredviđeni ručak na takvom nivou, pa mu je princ Filip rekao da se takvo nešto ne može na brzinu improvizovati ni na dvoru u Londonu!
Ovo je dio pisma Radovana Komara, nekadašnjeg hrvatskog i jugoslovenskog diplomate i visokog zvaničnika, u kojem je svoju prijateljicu Filis Vilijams sa kojom se upoznao u Londonu tokom održavanja Svjetskog vijeća mladih 1944, iscrpno obavijestio o posjeti britanske kraljice Elizabete II i njenog supruga princa Filipa Dubrovniku u oktobru 1972. godine.
Pismo kraljičinoj prijateljici
Naime, gospodin Komar je 1971. godine bio jugoslovenskim ambasadorom u Indiji, godinu kasnije postao je potpredsjednik ondašnje savezne Skupštine i čelnik Odbora za vanjsku politiku tog parlamenta. Budući da je kao bivši ambasador dobro govorio engleski jezik on i supruga mu Nada bili su određeni da u ime predsjednika Tita budu njegovi „zastupnici“ engleskoj kraljevskoj porodici tokom tadašnje sedmodnevne posjete Jugoslaviji.
To opširno pismo dubrovnik.netu ustupio je legendarni direktor Excelsiora Rafael Rafo Rodin, i iz tih dvanaest gusto kucanih stranica izdvajamo najzanimljivije dijelove vezane uz ne(očekivanu) posjetu Elizabete II Dubrovniku i Excelsioru. Kraljica je željela osim Beograda, Đakova, Zagreba i ostalih gradova predviđenih protokolom, da posjeti Dubrovnik. Nekoliko godina ranije princeza Margaret boravila je na odmoru u Dubrovniku i sa oduševljenjem je pričala o ljepoti i znamenitostima grada, pa je zato Dubrovnik bio neizostavni dio programa kraljevskog para tokom posjete Jugoslaviji, navodi se u spomenutom pismu.
Dramatični treći dan
Nakon Beograda i Đakova uslijedio je treći dan posjete koji je „za mene bio najdramatičniji“, piše Komar. Planom je bila predviđena posjeta Dubrovniku, a poslije podne odlazak u Titograd kako bi se posjetila i Crna Gora. Međutim, ujutro prije polaska iz Beograda plan je promijenjen. Otkazana je posjeta Dubrovniku jer je aerodrom u Dubrovniku bio zatvoren za sve letove zbog jake bure. O tome je bio informisan i predsjednik Tito, i on se složio s tim da se kraljevski par ne izvrgava bilo kakvom riziku, ističe Komar dodajući: „Poletjeli smo britanskim specijalnim avionom u Titograd, a kraljevska porodica bila je veoma razočarana što neće vidjeti Dubrovnik“.
Kraljica „okrenula“ avion
Ali, kad smo već bili blizu Titograda avion je počeo da mijenja rutu i uputio se u pravcu Dubrovnika. Dežurni britanski avijatičar general došao je do mene i rekao da je kraljica promijenila plan leta. Užasno sam se iznenadio i rekao sam generalu neka kaže kraljici, koja je bila u posebnoj kabini, da se ne može mijenjati plan leta. U tom času nalazili smo se u niskom letu nad aerodromom u Titogradu i na moj užas vidio sam postrojenu počasnu četu, crveni tepih i postrojene crnogorske predstavnike. Generalu sam rekao neka Njeno Veličanstvo samo pogleda kroz prozor da se uvjeri da su dolje predstavnici jedne republike u očekivanju njene posjete. Neka kaže da je to vrlo delikatno i da može doći do velikog incidenta. Kraljica mi je preko generala odgovorila da ćemo svakako stići u Crnu Goru kasnije, da ne treba da brinemo, navodi Komar i objašnjava Filis Vilijams zašto je Elizabeta II „okrenula“ avion.
Avijatičari su slušali vremenski izvještaj a kako su te komunikacije na engleskom jeziku sa dubrovačkog aerodroma su javljali da je vjetar pao i da su uslovi na aerodromu normalni. General je to rekao u kraljevskoj kabini, a kako je cijela posada bila britanska, donijeli su odluku bez moje ili bilo čije naše saglasnosti o promjeni leta, ističe Komar. Priznaje kako ga je „zahvatila prava strava i neizvjesnost“, budući je znao da su pripreme za kraljičinu posjetu Dubrovniku otkazane i prekinute zbog vremenske nepogode.
Princov autobus do grada
Kada smo sletjeli u Dubrovnik mi iz pratnje sledili smo se od užasa, naglašava Komar, jer je dežurna služba na aerodromu bila iznenađena našim dolaskom. Nikog od predstavnika Dubrovnika ni Republike Hrvatske tamo nije bilo, vanredno policijsko obezbjeđenje je povučeno i otputovalo je u Zagreb, a na aerodromu su bila samo dva, tri dežurna policajca. Ali, britanski visoki gosti su bez ikakvog uzbuđenja ušli u aerodromsku čekaonicu, a ja sam ih zamolio da se strpe dok ne preduzmem što mogu za odlazak u Dubrovnik, jer na aerodromu nije bilo nijednog službenog automobila, piše Komar.
Princ Filip je kroz prozor ugledao jedan autobus bez šofera i rekao da idemo tim autobusom. Budući da nema šofera ponudio se da će on voziti. Tada sam izgubio strpljenja i vrlo energičnim glasom rekao da je to nemoguće, da novinari jedva čekaju da vide kako „Jugoslavija nije u stanju prevesti kraljevsku porodicu sa aerodroma do grada, već da kraljičin muž mora da vozi autobus“. Hvala prinčevskoj i kraljevskoj, odnosno britanskoj hladnokrvnosti i snalažljivosti, ali to je ipak bilo previše, ustvrđuje Komar.
Osiguranje s kišobranom
Na aerodromu sam saznao da su predsjednik Vlade RH i ostali hrvatski zvaničnici napustili Dubrovnik, da je ručak otkazan, posjete dubrovačkim znamenitostima takođe. Ali najgore: osiguranje kraljevske porodice – specijalna policija je takođe otputovala, a u Dubrovniku je ostalo desetak lokalnih milicajaca. Kad sam to rekao Njenom Veličanstvu šef kraljevskog obezbjeđenja je pred njom rekao: „Pa, gospodine, ja nemam drugog oružja osim kišobrana. Osim toga, ko će ubiti britansku kraljicu, i zašto bi to učinio u Dubrovniku?“, piše Komar.
Nakon kratkog čekanja na aerodromu su osvanula dva službena mercedesa, ali moje nevolje nisu nestale, ističe Komar koji se očigledno jako bojao kako će uz minimalno obezbjeđenje proteći kraljičina posjeta Dubrovniku. Stigli smo na Stradun i spazili iznenađujuću sliku: sav prostor do Kneževog dvora bio je prepun svijeta, domaćeg i većinom turista. Moglo je biti 20.000 ljudi, među njima sam spazio nekoliko policajaca, navodi Komar.
Pozdravili kraljicu
Nakon obilaska Franjevačkog samostana Komar se prepao okupljena mase pa je, kako ističe, izgubio kontrolu nad sobom. Osjetio sam da me čeka iznenadni momentalni srčani udar ili kap, naglašava, pa sam „spontano raširio ruke kao krila i stupao pred kraljicom kao refleks tobožnje zaštite Njenog Veličanstva“. Nakon par časova došao sam k sebi vidjevši mnoštvo koje je bez policije „napravilo pristojan prolaz kao akt poštovanja visokih gostiju i uvažavanja istorijskog doživljaja te same publike da izbliza vidi britansku kraljevsku porodicu“, napominje Komar, dodajući kako je od tog trenutka do kraja posjeta u Dubrovniku bilo sve savršeno.
Elizabeta II, njen suprug princ Filip i princeza Ana posjetili su Franjevački samostan, prošetali Stradunom, obišli Knežev dvor, dio gradskih zidina iznad ulaza sa Pila u Grad, i tvrđavu svetog Ivana, gdje je tadašnji predsjednik Skupštine opštine Dubrovnik Ante Vetma britanskoj kraljici poklonio model dubrovačkog galijuna. O spomenicima kulture i dubrovačkoj istoriji britanskoj kraljevskoj porodici govorili su prof. Milica Portolan, Ljubica Bube Marinović i prof. Ivo Kastrapeli, u to doba najviđeniji vodiči ondašnjeg turističkog Dubrovnika.
Jedinstveni Stradun, zidine, Knežev dvor, palača Sponza…, piše oduševljeni Komar sabirući utiske o posjeti „biseru Jadrana koji je ušao u rinicu svjetskih znamenitosti UNESCO-a“. Nije čudo, zaključuje, što su visoki gosti insistirali da posjete Dubrovnik i odlukom kraljice izmjenili plan puta, koji je inače u takvim situacijama strogo kontrolisan, i ne mijenja se nego samo u sluačju „vis major“, napominje Radovan Komar u svom pismu Filis Vilijams koja je u dobrim odnosima sa britanskom kraljevskom porodicom.
Drugi obrok u istom danu
Kada me g. Komar nazvao telefonom i kazao kako će britanska kraljica ipak posjetiti Dubrovnik i doći na svečani ručak u Excelsior, malo sam pretrnuo. Ali, rekao sam mojim najbližim saradnicima, kuvarima i konobarima: “Nema doma, idemo iz početka, i neka bude još bolje“, prisjeća se Rafo dana iz oktobra ’72 i „frke“ sa kraljičinim posjetom. Jer, čekajući Elizabetu II u dogovoreno vrijeme hrvatska i dubrovačka delegacija te pripadnici osiguranja su u trenucima otkazivanja njene posjete, a ne znajući za promjenu plana, izjeli predviđeni ručak namijenjen britanskim uglednicima. Neki su taj dan i dva puta dobro jeli, smijući priča gospar Rafo.
Uvrijeđeni crnogorski državni vrh
Dodaje da su zbog posjete Dubrovniku koja je prošla sjajno, uprkos okolnostima koje su britansku kraljicu dovele na Stradun, ondašnji crnogorski političari „žestoko oprali“ Radovana Komara. Smatrali su ga za glavnog krivca što je Titograd, kao glavni grad „jedne od šest republika“ kasnije dobio nemjerljivo malu pažnju spram Dubrovnika. O tome Komar u spomenutom pismu, među ostalim, navodi kako su mu tadašnji predsjednik Republike Crne Gore Vidoje Žarković i predsjednik Izvršnog vijeća Veselin Đuranović kazali da su vrlo ljuti i uvrijeđeni.
Oni su smatrali da sam ih „ponizio i skrenuo svojom odlukom kraljičin avion u Dubrovnik. I da sam to učinio namjerno zbog hrvatske propagande turizma u Dubrovniku, što mi oni neće zaboraviti“. O tome će se još čuti, poručili su mi Žarković i Đuranović u Titogradu. Nakon moga povratka u Beograd „saznao sam da se stvorila velika afera, da se traže najstrože mjere protiv mene, i da je to još jedna dokaz hrvatskog nacionalizma“, piše Radovan Komar u spomenutom pismu.
Izvor: dubrovnik.net, vijesti.me
