Foto: nytimes.com
Sjeme nove Amerike posijano je tokom posljednjeg ratnog ljeta 1945. I to ne samo sjeme poslijeratne Amerike – „Bejbi buma“, Hladnog rata, „Bogatog društva“, nepreglednih predgrađa – nego i one u kojoj se živi sada, piše USA Today.
Ako se pažljivo pogledaju ratne godine, to sjeme se može uočiti.
-Dva brata koja su otvorila restoran brze hrane u San Bernardinu bili su zatečeni željom porodica iz radničke klase za jeftinim obrocima koji se služe brzo – brže nego što su njihovi konobari mogli da postignu. Braća su se prezivala Mekdonald.
-Dok su gradili kuće za radnike angažovane na poslovima za potrebe vojske, porodična građevinska firma sa Long Ajlenda razvila je način kako da postavi desetine betonskih temelja u jednom danu i da proizvodi jednoobrazne zidove i krovove. Firma se zvala „Levitt & Sons“.
-Mladi američki poručnik, crnac, našao se pred vojnim sudom 1944, nakon što je odbio da sjedi pozadi u vojnom autobusu u kampu „Camp Hood“ u Teksasu. Suđenje ga je omelo da učestvuje u prekookeanskim operacijama, ali je na kraju oslobođen optužbi. To je bio Džeki Robinson.
-Fotograf vojnih vazduhoplovnih snaga je 1944. otkrio prelijepu mladu ženu koja je radila u vojnoj fabrici u Burbanku. Jedna od fotografija pomogla mu je da joj ponudi posao modela. Ime joj je bilo Norma Džin Bejker. Kasnije ga je promijenila u Merilim Monro.
Foto: AP
-Inženjeri su 1945. napravili neku vrstu „elektronskog mozga“ za potrebe vojske. Opremljen sa 18.000 vakuumskih cijevi umjesto uobičajenih električnih prekidača, mogao je da obradi oko 5.000 podataka u sekundi – 4.996 više od najboljeg električnog kalkulatora. Nazvali su ga Elektronski numerički integrator i računar. Zadržala se samo ova posljednja riječ.
U narednoj deceniji, kompanija Levitovih će izgraditi Levitaun u Njujorku, najpoznatije poslijeratno nasilje. Fokusirajući se na proizvodnju hamburgera na pokretnoj traci, Mekdonalds će početi uspon ka globalnoj dominaciji u oblasti brze hrane. Robinson će postati član američke profesionalne bejzbol lige – Major League Baseball (MLB).
A Monro će postati prva „zečica“ novog magazina nazvanog „Plejboj“, čiji je urednik počeo da radi u medijima tokom rata u jednom vojnom časopisu. Zvao se Hju Hefner.
Tehnološke promjene, ekonomska integracija, digitalne komunikacije
Drugi svjetski rat je obilježio početak trendova kojima je trebalo više decenija da se potpuno razviju, uključujući tehnološke promjene, globalnu ekonomsku integraciju i digitalne komunikacije.
U širem kontenkstu, domaći ratni front je učinio da se više cijeni nešto što je danas još više značajno: inovacije.
Time se može objasniti američko proizvodno čudo. Nacija koja 1938. gotovo da nije proizvodila oružje, do 1943. je proizvodila duplo više oružja od svih neprijatelja zajedno.
Foto: churchmilitant.com
„Nikada prije rat nije zahtijevao takvo tehnološko eksperimentisanje i poslovnu organizaciju,“ kasnije je pisao istoričar Alen Nevins.
Genij zemlje Vitnija, Morsa i Ediona se tačno uklopio u takav rat .
Amerika ne samo da je proizvodila više oružja od njenih neprijatelja, nego je nastavila da proizvodi novo i bolje oružje. Do kraja rata, pričalo se da ni jedna veća bitka nije dobijena istim oružjem kao prethodna; inovacije su postale konstanta.
Kancelarija za naučna istraživanja i razvoj, na čelu sa matematičarom Vanevarom Bušom, angažovala je naučnike i inženjere koji su razvili mnoga vrijedna oružja.
Radar je unapredio dubinske eksplozije, a bombe dugog dometa preokrenule su borbu protiv njemačkih podmornica; lovac „mustang“ štitio je savezničke bombardere iznad Evrope nakon 1943; bombarder B-29 omogućio je avijaciji da porazi Japan gotovo bez gubitaka do 1945.
Na sceni je bila mobilizacija nučnih laboratorija ove nacije. Godišnja potrošnja iz saveznog budžeta na istraživanja i razvoj je porasla više od 20 puta tokom rata.
Čudotvorni ljekovi
Medicinska istraživanja dala su vrstu farmaceutskih proizvoda nazvanu „čudotvorni ljekovi“, što ih prilično dobro opisuje. Streptomicin, prvi lijek koji je bio efikasan protiv uzročnika tuberkuloze, najpoznatiji je iz serije novih antibiotika.
Penicilin, koji je bio otkriven 1928, masovno se proizvodio tokom rata za tretiranje trovanja krvi i rana. Novi postupak proizvodnje dehidrirane krvne plazme omogućio je transfuzije na bojnom polju.
Među drugim dostignućima su zamjena za kinin u liječenju malarije, kao i brojni repelenti (sredstva koja odbijaju insekte) i insekticidi (nažalost, uključujući i DDT) koji su korišteni protiv uzročnika tifusa i malarije.
Foto: turner.com
Vladini naučnici su usavršavali proizvode (televizor, klima) i razvijali nove. Računar predstavljen u Institutu za tehnologiju Masačusetsa (MIT) 1942, bio je težak 100 tona i sadržao 2.000 elektronskih cijevi, 150 elektro motora i 320km žice.
U Palo Altu, u Kaliforniji, kompanija koju su u jednoj garaži osnovali elektro inženjeri Vilijam Hjulit i Dejvid Pakard proizvodila je radio aparate, sonarske i radarske uređaje, kao i djelove za artiljerijsku municiju. Pakard je vodio kompaniju, a Hjulit je služio u vojsci, potpuno nesvjesni da su osnivači nečeg što će postati Silikonska dolina.
Ratne nestašice su podstakle upotrebu proizvoda čije je zlatno doba tek predstojalo – kao što je plastika i smrznuta hrana.
Za vrijeme rata su se takođe potegla pitanja koja su kasnije postala goruća.
Kršenje ljudskih prava
Tada se desilo najveće pojedinačno kršenje ljudskih prava u istoriji SAD – interniranje (privremeno premještanje i stavljanje pod nadzor vlasti) oko 120 hiljada Amerikanaca japanskog porijekla (od kojih su dvije trećine bili američki državljani) koji su živjeli u državama na obali Pacifika. Sproveden navodno radi borbe protiv špijunaže i sabotaža, ovaj potez su zapravo izazvali ratna histerija, rasizam i političke potrebe.
Godinama je ovo pitanje bilo gotovo zaboravljeno. Međutim, predsjednik Ronald Regan je 1988. potpisao zakon kojim je svakom preživjelom zatvoreniku dodijeljena naknada od 20 hiljada dolara. Međutim široko tumačenje vladinih ovlašćenja u ratnim vremenima koje je Vrhovni sud dao u predmetu Korematsu, a kojim je podržana internacija, nikada nije poništeno.
Foto: wired.com
Decenijama prije nego što je Edvard Snouden otkrio informacije o vladinim špijunskim aktivnostima, vojni cenzori kod kuće su bili ovlašteni da otvaraju i čitaju svu poštu koja je ulazila u zemlju ili slata iz nje i da slušaju svaki telefonski poziv. Pisma sa fronta su često stizala sa samo nekoliko riječi, dok su cijele rečenice ili pasusi bili uklanjani, a koverta bi bila zalijepljena trakom na kojoj je pisalo „Otvoreno od strane cenzora“.
Do kraja rata, Amerikanci su bili navikli da očekuju rješenja od Vašingtona. Međutim, rat je takođe podstakao stav koji je prisutan i danas: skepsu prema vlasti.
Pobjedničke bašte
Na primjer, nakon napada na Perl Harbor, vlada je pokušala da obeshrabri sadnju takozvanih „pobjedničkih bašti“, kućnih bašti koje su imale za cilj povećanje proizvodnje hrane u ratnim vremenima i koje si bile popularne u Prvom svjetskom ratu. Zemlja je već imala poljoprivredni suficit i dodatna proizvodnja bi ugrozila cijene poljoprivrednih proizvoda.
Međutim, Amerikanci su za nekoliko mjeseci posadili oko 10 miliona bašti. Kroz dvije godine, sa 20 miliona ovakvih bašti proizvedeno je osam miliona tona hrane. Ovo se ispostavilo korisnim pošto je zbog otežanog transporta i nedostatka radne snage opala proizvodnja voća i povrća na farmama. Kako je kasnije ministar poljoprivrede priznao – amateri su iznenadili mnoge.
Sve ove ratne promjene, bilo očite ili one u začetku, doprinijele su jednoj velikoj ironiji: Iako su Amerikanci koji su bili u vojsci daleko od kuće živjeli od sjećanja na zemlju koju su ostavili, ta Amerika je iščezavala kako se rat bližio kraju.
Imperativ pobjede u ratu će transformisati domovinu u zemlju gotovo isto toliko egzotičnu kao što su bila mjesta gdje su se vojnici borili – bogatiju i pravedniju, otvoreniju i mobilniju, zagađeniju i nasilniju od one o kojoj su sanjali.
Izvor: cdm.me
