Na relaciji Ankara–Atina i obratno posljednjih dana razmjenjuju se teške optužbe i zvecka se oružjem, toliko da je napetost prvo morala da smiruje njemačka kancelarka Angela Merkel, da bi sad i francuski predsjednik Emanuel Makron najavio da će njegova zemlja pojačati svoje vojno prisustvo u istočnom Sredozemlju.
Povod za novu buru je dogovor između Atine i Kaira o pomorskom razgraničenju u istočnom Sredozemnom moru, dok su uzroci mnogo dublji i nisu od juče. Temperatura je skočila do tačke ključanja kada su krajem prošle sedmice Grčka i Egipat postigli dogovor o razgraničenju u istočnom Mediteranu. Kako je otkriveno, pod tim vodama se kriju ogromna ležišta nafte i prirodnog gasa.
„Taj dogovor je za nas nevažeći i ništavan. Turska ima kapacitet i sposobnost da razbije tu đavolsku alijansu koja je formirana u Sredozemnom moru. Niko ne može da isključi našu zemlju iz Mediterana, koji je vjekovima bio pod turskom upravom”, ističu u Ministarstvu spoljnih poslova u Ankari i dodaju da Atina želi da „vodi maksimalističku politiku” u tom regionu, ali da joj Turska to neće dozvoliti.
Turska je u sporno područje uputila istraživački brod „Oruč reis”, koji će nastaviti podvodna bušenja koja je bio prekinuo posle nedavnog posredovanja Merkelove u sporu. Njega prate ratni brodovi. U mobilnom stanju su i grčke pomorske snage. Nakon razgovora s grčkim premijerom Kirijakosom Micotakisom, Makron je pozvao Tursku da se povuče iz spornih voda. Francuska će u istočni Mediteran poslati dva lovca bombardera tipa „rafal” i krstaricu „lafajet”, saopštilo je potom Ministarstvo odbrane vlade u Parizu.
Spor koji je izbio i između Ankare i Kaira dublji je od nalazišta nafte. Počeo je 2013. godine, kada je turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan podržao Muslimansku braću i egipatskog predsjednika Muhameda Mursija. U Egiptu optužuju Ankaru da preko pripadnika te radikalno islamističke grupe koji su prebjegli u Tursku priprema kontrapuč u Kairu kako bi ih vratila na vlast, s koje su svrgnuti.
Sudar Turske i Grčke na Mediteranu počeo je krajem prošle godine, kad je Ankara s vladom Libije u Tripoliju potpisala memorandum o razgraničenju teritorijalnih voda. Tom prilikom zaobiđeni su Krit i druga grčka ostrva kao da ne postoje. U Ankari kažu da su u toku pripreme za podvodna istraživanja nafte i gasa i u tom dijelu Mediterana.
Ankara ima svoju „logiku”: granice pomorskih ekonomskih zona treba povlačiti od kopna do kopna, odnosno na istoj osnovi se ne mogu u te zone uključivati grčka ostrva, od kojih su neka tik uz maloazijsku obalu. U Atini smatraju da se prilikom utvrđivanja ekonomske zone u Sredozemnom moru ostrva ne mogu zaobići i da je turski stav u suprotnosti s međunarodnim pravom.
Grčka je spor iznijela i pred Evropsku uniju, koja podržava njen stav, a u Briselu mogu da se čuju predlozi da se Turskoj uvedu sankcije. Situacija u Mediteranu naći će se na dnevnom redu vanrednog sastanka ministara inostranih poslova zemalja članica EU, na kojem će se raspravljati i o izborima u Bjelorusiji i krizi u Libanu.
Merkelova je nedavno uspjela da na trenutak spusti tenzije između Turske i Grčke, ali je taj dogovor ubrzo prekršen. Pokazalo se da „Njemačka nema dovoljnu političku težinu da bi mogla trajno da utiče na zbivanja u tom regionu”, ocjenjuje Štefan Roi, stručnjak za Bliski istok, član Fondacije za nauku i politiku u Berlinu.
Analitičari procjenjuju da ova kriza ipak neće dovesti do težih i širih konfrontacija. Prijetnjama dvije strane očevidno pokušavaju da unaprijed nametnu svoje stavove za dan kada se budu našle za pregovaračkim stolom. Ključnu ulogu u spuštanju tenzija trebalo bi da, kako se ocjenjuje, odigra NATO, prije svega Pentagon.
politika.rs
