Hunzi se kupaju u ledenoj vodi, te je njihovo tijelo naviknuto na razne ekstremne uslove
Oni se kupaju u ledenoj vodi čija temperatura ponekad pada i 15 stepeni Celzijusa ispod nule, a žene rađaju djecu i kad pređu šestu deceniju života, pa se s pravom može reći da je način života Hunza približan idealnom.
Ljeti se jede samo voće i povrće
Zdravlje ulazi na usta, kaže poslovica, a za Hunze se može reći da je se itekako pridržavaju i to su ugradili u svoju kulturu. Tako ljeti jedu samo voće i povrće (i to sirovo) dok se zimi hrane sušenim kajsijama, ovčijim sirom i žitaricama. Ipak, kada stigne proljeće Hunzi su na dijeti, odnosno ne jedu skoro ništa zbog čega se ovo godišnje doba naziva i “gladnim proljećem”. Međutim, naziv se ne odnosi samo na odricanje od hrane već zato što je voće tada nezrelo i nije jestivo, te ovi mladoliki ljudi tada piju samo sok od sušene kajsije. Njima je ovaj godišnji period, koji traje između dva i četiri mjeseca, kult koji se strogo poštuje u njihovoj tradiciji.
Ovaj narod strogo pazi na ishranu
Hunzi ne broje kalorije, ali ako bismo im ishranu prebacili u digitron, oni bi dnevno u sebe unijeli u prosjeku 1.933 kalorije od čega svega 50 grama proteina, 36 grama masti i 365 grama ugljenih hidrata.
Priča o njihovoj dugovječnosti i zdravom životu doprijela je do ušiju mnogih stranaca koji su upravo svoj dom preselili u dolinu rijeke Hunze zaključivši da je zdrava ishrana ključna za postizanje dugog života.
Mnogi su se preselili u krajeve Hunza u potrazi za dugovječnim životom
Ovo je testirao i jedan doktor iz Škotske, Mek Herison, koji je po povratku u Englesku izveo eksperiment sa životinjama. Naime, on je jednu grupu životinja hranio po principu ishrane klasične londonske radničke porodice koja podrazumijeva bijeli hljeb, haringe, rafinisani šećer, kuvano povrće i konzerviranu hranu, dok je druga grupa životinja jela isto što i Hunzi. U prvoj grupi, kod životinja su se javile bolesti od kojih obolijevaju ljudi, dok su životinje iz druge grupe ostale potpuno zdrave.
Prirodne supstance su glavni uzrok njihove dugovječnosti
Koliko je intrigantna njihova dugovječnost svjedoči i zanimljiva situacija sa londonskog aerodroma Hitrou od prije neku godinu. Tada je jedan od pripadnika Hunza, Said Adbul Mobuda, zbunio radnike imigracione službe kada im je pokazao svoj pasoš. U pasošu je pisalo da je Mobuda rođen 1832. godine, odnosno da ima 160 godina. U svojoj zemlji smatran je štićenikom, a pamtio je događaje koji su se odigravali sredinom 19. veka.
Hunzi u prosjeku žive 100 godina
Njihov način života i ishrane inspirisao je i autora R. Bičera koji je napisao knjigu „Hunza – ljudi koji ne znaju za bolest”, a u njoj se mogu pročitati kakav način ishrane je ključ za dug i zdrav život.
A način njihovog života je inspirisao i brojne knjige
U knjizi stoji da je vegetarijanski vid ishrane jedan od ključnih, odnosno da bi trebalo unositi velike količine sirovih namirnica, voće, povrće, bez ikakve hemije. Uz to, mora se redovno poštovati period gladovanja, a alkoholu i slatkišima se rijetko možemo predati.
Jedino ova nacija nije imala zabilježen slučaj raka
Na međunarodnom kongresu o kancerogenim oboljenjima u Parizu, u avgustu 1977. godine, stručnjaci su naveli da je jedino kod Hunza dokazano potpuno odsustvo raka.
Oni dnevno prepješače i do 20 kilometara
Uz zdravu ishranu, oni dnevno prepješače između 10 i 20 kilometara, penjući se uz strme planine. Još nešto je jako bitno kod njih, što se može vidjeti i sa fotografija: osmjeh i dobro raspoloženje su satavni dio njihove svakodnevnice.
Izvor: Milana Pejić 24sata.rs
Foto: Profilmedia
