Kad mu je majka rekla da više ne misli da je bolestan i slabić, ukratko – izrod, Ludovik-Mohamed Zahed kaže da je osjetio vrtoglavicu. Bio je previše šokiran čak i da osjeti ponos ili olakšanje. „Rekla mi je; možeš naći muža, ako želiš, baš kao tvoja sestra. Ja te prihvatam.“
Zahed, naočit muškarac koji i govori sa žarom i vještinom kao neko ko je navikao da se bori se za svoja uvjerenja, smješka se kada se sjeća tog trenutka. Trebalo mu je deset godina da svoju porodicu porijeklom iz Tunisa uvjeri da nije „peder kojeg mogu da vrijeđaju i mlate kao psa“, nego homoseksualac, ali i musliman vjernik. On je u Parizu 2012. otvorio „inkluzivnu džamiju“ u kojoj su dobrodošle sve osobe svih polnih sklonosti. Zaista sklopio brak sa svojim partnerom 2011. i kaže nam da je i njegova majka prisustvovala vjenčanju.
Ništa od toga nije samo po sebi razumljivo, pogotovo u muslimanskom svijetu. Ali Zahed nam objašnjava da su muslimanska društva dugo bila mnogo tolerantnija prema homoseksualnosti nego Zapad, gdje se homoseksualnost smatrala neoprostivim grijehom, zločinom, nastranošću. Ali danas je obrnuto: dok mnoge – iako ne sve – zemlje Zapada imaju zakone koji uvažavaju LGBT osobe, u muslimanskim zemljama su uobičajane homofobna društva. U nekim zemljama, poput Irana i Saudijske Arabije homoseksualnost „zločin“ koji se kažnjava smrću ili dugogodišnjim zatvorom.
To ne znači da u tim zemljama nema homoseksualnosti – ima je koliko i u svim drugim državama. Ali to znači da su te osobe prisiljene da glume „normalnost“. Često sklapaju i brakove sa osobom suprotnog pola u kojima nema niti traga nekoj sreći. Sve samo da bi se zadržao privid.
Homofobija među muslimanima
Ima pojedinih oaza tolerancije, ali nema sigurnih mesta. LGBT aktivista iz Egipta kaže da je tamošnja zajednica jednostavno nasilno uništena proteklih mjeseci i sada svi žive u strahu. Žive dvostrukim životom i razvili su čitav sistem tajnih poruka i određenih riječi kojima izražavaju šta misle.
Ili jedna transdžender osoba iz Bejruta, koja javno pokazuje svoje sklonosti, ali se plaši da jednog dana na ulici sretne svog ujaka koji je visoki funkcioner šitske milicije Hezbolah. „On će me ubiti“, kaže stravučno mirno.
Ali homofobija nije raširena samo među muslimanima na Bliskom istoku, to je ozbiljan problem i među muslimanima koji žive u Evropi. Kad smo htjeli stav portpaola Al Nur džamije u Berlinu – u kojoj se prije svega čuje fundamentalističko tumačenje islama – na pitanje o odnosu prema homoseksualnosti nam je osorno odgovorio „žao mi je, upravo ste me probudili, ne mogu vam ovako odmah odgovoriti. Nazovite me kasnije.“ Nakon toga – više nikad nije digao slušalicu na naš poziv.
S druge strane, Ender Četin je portparol berlinske Šehitlik džamije koja je dio i najvećeg udruženja muslimanskih vjerskih institucija DITIB. On pak tvrdi kako je njegova džamija otvorena i za takve vjernike i oštro osuđuje svaku diskriminaciju. Ali u udruženju berlinskih homoseksualaca LSDV tvrde da Četin sa svojim tolerantnim stavom izuzetak, i da u velikim džamijama „nisu poželjni, čak ni tamo gdje se predstavljaju kao otvorene i liberalne“, kaže Jerg Šteinert.
Udruženje berlinskih homoseksualaca je zato pozvalo Ludovik-Mohameda Zaheda u Berlin kako bi svojim primjerom pokazao da homoseksualnost ne protivrječi islamu. „I ja sam se borio sa svoja dva identiteta. Bio sam izgubljen i rastrzan između moje vjere i moje seksualnosti“, kaže nam. Ali onda je shvatio da islam zapravo znači poruku tolerancije i mira i kako on može biti oboje – i musliman i gej.
Ništa ne piše u Kuranu
Ludovik-Mohamed Zahed nam objašnjava da nije tačno da Kuran osuđuje homoseksualnost. Ali što je sa često citiranim odlomkom o Sodomi i Gomori? Zahed nas ispravlja: po njegovom uvjerenju, tamo je riječ o obrednom silovanju, ne homoseksualnosti. „To se može tumačiti na različite načine: to je prije pouka o polnom nasilju nego o zlu homoseksualnosti.“
Ipak, već i takvo tumačenje je nešto zbog čega „on rizikuje svoj život“, tiho nam priznaje. Zahed ne spava mirno ni u svom domu u Francuskoj, mada se već navikao na otrovne poruke na socijalnim mrežama, kako „skrnavi islam“ i kako treba da „gori u paklu“. Nisu rijetke ni otvorene prijetnje smrću.
Sleže ramenima. Ponekad, priznaje, čini mu se da se bori protiv vetrenjača mržnje i predrasuda. Ali, uprkos tome je uvjeren da će se i islam, „ako je Božja volja“, reformisati i modernizovati. To je uveliko povezano i sa onim što se govori i propovijeda u drugim džamijama, ali još više sa ekonomskim rastom i blagostanjem u arapskom svijetu: „Gledajte, ako imate posao i budućnost, onda vas jednostavno nije briga ko s kim spava“, kaže sa smiješkom.
Izvor: Naomi Konrad, dw.com
