Na glavnom ulazu u vojnu vazduhoplovnu bazu Bihelna ugodnom ljetnjem povjetarcu vijore se njemačka i američka zastava. Stražari nepovjerljivo posmatraju Katju Tempel koja nam pokazuje prostor vojne baze iza žice. Reči 52-godišnjakinje se gube u zaglušujućoj grmljavini vojnih aviona koji poleću na drugoj strani: „To su opet avioni Tornadona vježbi“, objašnjava nam kad se grmljavina nešto stišala. Avioni redovno polijeću i slijeću u tu bazu.
Katja Tempel je babica iz Vendlanda i dobro poznaje ovaj kraj: ovog proljeća je učestvovala u organizaciji protesta Bihel 65– toliko su dana od marta do maja protestovali pred vojnom bazom smještenom na jugozapadu Njemačke, nedaleko od autoputa koji povezuje Koblenc i Trir. Kako se pretpostavlja, upravo su u toj bazi smještene poslednje američke atomske bombe na tlu Njemačke.
Bihelje baza 33. taktičke eskadrile njemačkog ratnog vazduhoplovstva, ali je sve od rata stajala na raspolaganju i američkoj vojsci. U doba Hladnog rata – koji nikad zapravo nije bio baš sasvim hladan – svoje atomsko oružje su vremenom stvorili i Velika Britanija i Francuska, ali ne i Njemačka. Ali baš je ova zemlja trebalo da bude glavno poprište budućeg atomskog sukoba sa snagama Sovjetskog Saveza tako da su zapravo vojnici i piloti i nekadašnje istočne i zapadne Njemačke vežbali upotrebu taktičkog atomskog oružja – avionskih bombi i raketnih sistema.
Zaboravljene bombe
Jer trebalo je da i istočni Njemci, u slučaju vojnog sukoba, dobiju sovjetske nuklearne bojeve glave da ih upotrebe protiv snaga NATO. Piloti zapadne, Savezne Republike Njemačke, koristili bi američko ubojito oružje. Padom Berlinskog zida naravno da su Sovjeti povukli sav svoj arsenal sa istoka, a i Amerikanci su povukli većinu od oko 7.300 nuklearnih bojevih glava koliko su ih imali u Evropi. I iz Njemačke su povukli glavninu arsenala – ali ne sve.
Katja Tempel traži da se sve atomske bombe smjesta povuku iz Njemačke
Zapravo je vojna tajna da još uvek ima američkog nuklearnog oružja u Njemačkoj pa je tako još veća tajna gde je ono smješteno. Ipak, čak su i vojni stručnjaci ubeđeni da je jedno mjesto baš vazdušna baza Bihel. U podzemnom skladištu ukopanom u stene vulkanske planine Ajfel postoji odvojeni dio pred kojim još uvek stražu drže američki vojnici. Tu njemačka vojska nema pristup. Tamo je barem deset, možda i dvadeset nuklearnih bojevih glava, tvrde stručnjaci.
Zvanično nikad nije potvrđeno njihovo postojanje, ali je iz bezbjednosnih razloga uobičajena politika njemačke vlade i NATO da takve tvrdnje niti potvrđuju niti demantuju. Ipak, postoje dokumenti koji indirektno svjedoče o postojanju bombi. Tako je i u najnovijem koalicionom sporazumu njemačkih demohrišćana i socijaldemokrata navedeno da će se ova vlada založiti za „povlačenje taktičkog nuklearnog oružja stacioniranog u Evropi i Njemačkoj“ – pod određenim okolnostima. Naravno, „povući“ se može samo nešto što jeste ovjde.
Domovinu u radioaktivnu pustinju?
Otfrid Nasauer iz Berlinskog centra za transatlantske studije pak tvrdi da je „čvrsto saznanje“ da se u Bihelu čuva 20 nuklearnih vazduhoplovnih bombi i to dva podtipa varijante B61. To su termonuklearne bombe stvorene da budu nošene i na bojnim avionima koji probijaju zvučni zid. Napravljene su u različitim snagama razaranja, od 0,3 kilotone pa sve do 340 kilotona za strateške, dakle napade duboko u neprijateljskoj pozadini.
Sledom uloge njemačke ratne avijacije u atomskoj doktrini NATO, u Njemačkoj se verovatno čuvaju taktičke bombe srednje snage od 50 do 170 kilotona klasičnog eksploziva. Naravno, takvo oružje jedva se može deliti na malo i veliko jer i ova bomba u njemačkoj vojnoj bazi je ravno 13 puta snažnija od one bačene na Hirošimu.
Ali njemački vojni piloti još uvek redovno vježbaju za upotrebu tog oružja. Za vreme Hladnog rata bi se tim nuklearnim arsenalom zaustavila najezda sovjetskih tenkova koji bi u slučaju sukoba krenuli prema zapadnoj Evropi. To znači da bi se najverovatnije dogodilo da bi njemački piloti dobili američke bombe da ih bace na tlo same Njemačke – zapadne, ili unajboljem slučaju istočne.
I vojnici Istočne Njemačke trebalo je da koriste atomsko naoružanje usred svoje zemlje
To ni pilotima ne bi bilo jednostavno, ne samo iz vojnih razloga: ko želi svoju domovinu da pretvori u radioaktivnu pustinju? Izvorne komande za slučaj rata su naravno još uvek tajna, ali se zna da su i američki stratezi bili svesni tog problema pa je zato i njemačkim pilotima, kod atomskog oružja, već unaprijed bila dodeljena sekundarna uloga.
Arsenal kao politički argument
Ali sve to je danas, nadajmo se, daleka prošlost i zapravo je teško reći čemu onda još uopšte služe bombe u Bihelu. Berlinski stručnjak za naoružanje Nasauer tvrdi da Amerikanci trenutno u Evropi imaju još oko 180 komada nuklearnog oružja i zapravo taj arsenal jedva da ima ikakvu vojnu važnost. „Njegov efekat više je politički i psihološki“, kaže nam Nasauer. „Tako na primjer uvjeravaju nove članice NATO da će Amerikanci, ako zatreba, i svojim atomskim oružjem stati u odbranu Evrope.“
Zapravo, već je više puta bilo odlučeno da svo nuklearno oružje bude povučeno iz Njemačke, kako sporazumima na osnovu kojih je došlo do ujedinjenja Njemačke, a na to se obavezala i vlada kancelarke Merkel još u koalicionom sporazumu s Liberalima 2009, što je potvrdio i Bundestag 2010. Ali to se nikad nije dogodilo, a teško je reći kada će se dogoditi. I sadašnji ministar spoljnih poslova, socijaldemokrata Štajnmajer priznaje da se „nikad nije odustalo od tog cilja, ali to je teško pitanje baš kao što je bilo i proteklih godina“.
Štaviše, obzirom na nove vojne ambicije Rusije čini se da je pitanje još teže nego pre. Tako je i američka vlada prije nekoliko godina odlučila da potroši milijarde ne da bi povukla, nego modernizovala svoj nuklearni potencijal u Evropi. Jer i oznaka bombi koje se čuvaju u Nemačkoj svjedoči da to nipošto nije nekakvo sofisticirano oružje: „B“ tu znači bomba, a 61 godinu kada je razvijena – dakle 1961. Od onda je ta bomba malčice unaprijeđena, posebno osiguranje same nuklearne bojeve glave, ali to je ostala glupa bomba bez lasera i GPS-a koji bi je vodili tačno do cilja.
Bombe su tu, a kad će otići…
Otfrid Nasauer smatra da je i političkom Berlinu postalo jasno da ne treba računati sa povlačenjem takvog oružja barem u sljedećih nekoliko godina. Povrh toga, smatra stručnjak za naoružavanje, Njemačka se i ranije slabo pitala kada je bila reč o nuklearnom arsenalu. Ali ako nuklearno oružje uopšte više ne bi bilo stacionirano u Njemačkoj, onda bi Berlin mogao da izgubi baš svaki uvid u planove s nuklearnim arsenalom u Evropi.
No zadržati uvid, znači zadržati i bombe, a to ima i svoju političku cijenu, smatra Nasauer. „Treba unaprijed odlučiti kako će njemačka vlada prihvatiti modernizaciju oružja i onda i živjeti s njim nakon 2020. kada će otprilike to novo nuklearno oružje biti dovezeno u Evropu.“
Avioni tipa Tornado i dalje će polijetati iz Bihela i vježbati atomske napade
To će pak koštati i Njemačku, jer će se postaviti pitanje aviona koji će nositi bombe. Nakon F-104 i F-4 Fantoma, te američke avione je već odavno zamijenio evropski višenamenski borbeni avion Tornado. Ali i on je zašao u godine – prvi Tornado je poletio 1974. i nemačko vazduhoplovstvo je planiralo da ove avione pošalje u staro gvožđe 2020. godine. Ali u međuvremenu je jasno da će avioni tog tipa biti potrebni i nakon 2025. i da će verovatno još jednom morati da budu unaprijeđeni.
Sve u svemu, Katja Tempel i njeni saborci iz akcije Bihel 65zahtevaju da odmah nestane svo atomsko naoružanje na tlu Njemačke, ali se čini da je politička realnost u Berlinu sasvim drugačija. Atomske bombe su još uvek u Njemačkoj, a kad će otići – ne zna se.
Izvor i foto: dw.de
