Mića Kuzmanovića (68), sa Vranja kod Rudog, život nije štedio: bio je čobanin, pa konobar, taksista i građevinski radnik u Diseldorfu, a sada se ponovo vratio u Vranju i postao rančer
Nakon putešestvija po bivšoj Jugoslaviji, gdje je završavao „večernje škole“, Mićo Kuzmanović (68) iz zaseoka Trebinja, na obroncima brda Vranja kod Rudog, bio je čobanin, pa konobar, taksista i građevinski radnik u Diseldorfu, a sada se ponovo vratio u Vranju i postao rančer.
– Iza oca Dušana koji je umro u 35. godini ostala je majka Milja sa osmoro djece, a kako je koje odrastalo, tako je išlo trbuhom za kruhom. Do škole u Rudom ima tri sata hoda, pa sam malo u Rudom po danu, a „uveče“ u Prijedoru, završio osnovnu školu. Za konobara sam se školovao „vanredno“ u Rijeci. Posle toga sam položio i vozački ispit i postao taksista. Početkom 1991. sam se zaposlio u Diseldorfu, a sada kao penzioner, porodičan čovjek, vratio sam se na imanje u Vranju, gdje evociram uspomene na djetinjstvo i obnavljam stare i gradim nove dvore. Nedavno sam kupio i stado ovaca, pa ih sada na mojim livadama ima oko 100, a neke se još jagnje. U planu mi je da stado uvećam, jer ovdje ispaše ima i za 500 ovaca – za „Novosti“ priča Mićo Kuzmanović.
On je primjer čovjeka kojeg je sudbina, proistekla iz nemaštine, vodila putevima uspjeha.
– Bio je to mukotrpan put za jednog seoskog dječaka, ali volja za životom, upornost, strpljenje i vjera u sebe nikad me nisu napuštali. Imam porodičnu kuću u Rudom, gdje sad živi supruga Vela, jer u Vranju neće, a kuću u Rudom ima i moj stariji sin Dušan u kojoj živi sa suprugom i dvoje djece. Mlađi sin Nenad još momkuje u Austriji – kaže Mićo.
Napravio put o svom trošku
Ja opet uživam ovdje na oko 1.000 metara nadmorske visine. U penziji sam, a radim k`o da sam u Njemačkoj. Od jutra do mraka, jer je imanje ogromno. O svom trošku sam napravio oko tri kilometra puta i stalno se borim sa vodenim bujicama, a nije lako – kaže Mićo.
Izvor: R. Milović, novosti.rs
