Devetnaestogodišnjak, bivši regrut militantne organizacije „Islamska država Iraka i Levanta“ (IDIL) za RSE govori o životu u leglu islamističkih militanata i o tome kako je bio blizu da se pridruži redovima ubica
Oblak dima nadvio se nad našim stolom u mračnom uglu otrcanog kafića u Kačaniku, gradu na brdovitom jugu Kosova. Štrkljasti devetnaestogodišnjak koji sjedi pored mene puši bez prestanka već pola pakovanja „L&M“ cigareta, ruke mu se tresu dok se prisjeća kako se pridružio jednoj od najbrutalnijih islamističkih grupa na svijetu.
Kroz svježe podšišanu bradu, Adem, koji je iz straha od hapšenja tražio da ne koristim njegovo pravo ime, kaže da nikada prije nije napuštao Kosovo. Međutim, prije dvije godine našao se na opasnoj i dalekoj tursko-sirijskog granici – glavnoj bazi za pridruživanje stranaca IDIL-u.
U turskom selu, gdje je čekao da bude prokrijumčaren u ratnu zonu, preuzeo ga je jedan od članova IDIL-a zadužen za regrute. Satima prije nego što su ga trebali prevesti preko granice, Adem se okrenuo nazad, na put kući.
„Shvatio sam da ono što se dešava u Siriji nema ništa sa islamom“, kaže Adem, gledajući preko ramena kao da bi ga u svakom momentu mogle pronaći kosovske vlasti. Izgleda poput svakog drugog tinejdžera, u uskom džinsu i sa srebrnim lancem preko majice.
Džihadistička prijestonica Balkana
Kosovske vlasti procjenjuju da je više od 300 Kosovara na Bliskom istoku učestvovalo u onom što nazivaju džihad, islamski sveti rat. To čini većinski muslimansko Kosovo, sa nešto manje od dva miliona stanovnika, evropskom državom sa najvećim brojem dobrovoljaca IDIL-a u odnosu na broj stanovnika.
Kačanik posebno ima reputaciju kao džihadistička prijestonica Balkana. U protekle tri godine najmanje 24 muškarca, od oko 30.000 stanovnika ovog mjesta, otišla su da se bore za ekstremističke grupe poput IDIL-a ili Al-kaide u Siriji i Iraku.
Ademov put put prema radikalizaciji počeo je kada je na Facebooku dobio poziv da pristustvuje propovijedi jednog imama iz obližnjeg grada. Kaže da je bio „radoznao“ da sazna više o islamu.
U narednih pet mjeseci Adem je prisustvovao propovijedima i učenju islamske svete knjige Kur’ana u improvizovanoj džamiji gdje su istovremeno on i drugi mladići i živjeli.
Propovijedi je organizovalo islamsko društvo mladih „Rinia Islame“ (Islamska omladina na albanskom), jedna od desetina organizacija o kojim se malo zna, a koje su osnovale Saudijska Arabija i druge države Perzijskog zaljeva kako bi širile ekstremnu verziju islama. Grupe su optužene za „pranje mozga“ mladima i regrutovanje za ekstremne svrhe u inostranstvu.
Adem kaže da su propovijedi kojim je prisustvovao bile „veoma stroge i oštre“.
„Rekli su nam da se ne rukujemo sa ženama i ne idemo u kafiće i barove“, priča.
Prema njegovim riječima, propovijedi su se odnosile na lekcije iz Kur’ana, te pitanja suštine džihada i sukoba u Siriji i Iraku.
„Moja porodica ne praktikuje mnogo vjeru, samo moj djed i ja“, kaže Adem, koji živi sa roditeljima i dvije sestre u tijesnom stanu u Kačaniku.
Navodi kako je njegova porodica reagovala kada je primijetila da njegovi stavovi postaju radikalniji.
„Rekli su da mogu praktikovati vjeru ako želim, mogu se moliti, ali ne i postati radikal“, prepričava šta su mu rekli članovi porodice.
Propovijedi kojim je prisustvovao Adem držao je Zeqirja Qazimi, zloglasni imam koji je od 20. maja ove godine na odsluženju desetogodišnje zatvorske kazne nakon što je sud njega i šestoricu njegovih saradnika osudio zbog ušešča u borbama na strani IDIL-a u Siriji od 2012. do 214. godine i pokušaja regrutovanja u redove te militante organizacije.
„Imam Zekerija Qazimi je iz Gnjilana (grad na istoku Kosova). On nam je pričao o džihadu“, kaže Adem.
Qazimi je, takođe, na YouTube kanalu postavio video u kojem kaže kako je „krv nevjernika najbolje piće“.
Lokalni mediji javili su da je Qazimi odgovoran za regrutovanje 11 boraca za Kosova u IDIL, od kojih je troje poginulo u Siriji.
Kada sam pitao Adema kako su se prema njemu ponašali ekstremisti koji su ga privukli u radikalni islam zbog toga što se vratio, odgovorio je kako je pogrešna predstava o krvožednoj grupi koja rutinski, masovno ubija zarobljenike i nemilosrdno ubija osumnjičene za izdaju.
„Nikada nisam osjetio opasnost, bila je to moja odluka“, tvrdi Adem.
Dobrotvorne organizacije sa Bliskog istoka ulaze u siromašne, seoske zajednice poput Kačanika, koje su vlasti zanemarile i gdje je nezaposlenost oko 40 posto, što čini mlade lakom metom za indoktrinaciju.
Islamske dobrotvorne organizacije često vode škole, domove za djecu i socijalne programe, ali takođe promovišu stroga islamska pravila.
Čini se da je radikalna ideologija stvorila uporište u Kačaniku, gdje nije neobično vidjeti žene pokrivene u potpunosti islamskim velom ili ljude sa nepodšišanim bradama i u hlačama kraćih nogavica, simbolima islamskih fundamentalista.
Plodno tlo za ekstremizam
Adem vjeruje da su „žrtve“ arapskih dobrotvornih društava siromašne porodice i često samohrane majke. Prema njegovim riječima, ukoliko prisustvuju propovijedima učenici dobijaju smještaj, novac za troškove i novu odjeću i obuću.
„Mnogo je ljudi koji prisustvuju tim propovijedima“, navodi Adem, koji je upravo završio srednju školu i bio bez posla kada je počeo prisustvovati propovijedima.
On dodaje da je u tom kraju mnogo ljudi u teškom ekonomskoj situaciji.
„Ova dobrotvorna društva nisu registrovana, sarađuju sa izvjesnim radikalnim pojedincima i manipulišu siromašnima“, navodi Besim Ilazi, gradonačelnik Kačanika.
Ilazi, visoka i proćelava osoba, pokazuje napuštene zgrade i tvornice u podnožju zelenih brežuljaka oko Kačanika i napominje kako je ekonomija glavni razlog zašto su se neki ljudi pridružili takvim radikalnim grupama.
Lokalni stanovnici, takođe, ukazuju na neposrednu blizinu Makedonije kao jedan od razloga zbog čega je Kačanik postao izvorište radikalizma.
Makedonija je udaljena na samo pola sata vožnje od ovog mjesta i stanovnici pričaju kako tvrdolinijaški imami, Albanci iz Makedonije, često dolaze da drže propovijedi u zajednice na Kosovu.
Radikalna dobrotvorna društva idu u ilegalu
Kosovske vlasti su krajem 2014. godine zatvorile 14 dobrotvornih društava, uključujući one koji su osigurali časove religije i za Adema, pod sumnjom da imaju veze sa ekstremnim islamističkim grupama.
Nakon što je usvojen novi zakon, za učešće u borbama na stranim ratištima, građani Kosova mogu biti osuđeni na zatvorsku kaznu do 15 godina.
Prema podacima kosovskih vlasti, oko 50 militanata porijeklom sa Kosova poginuli su u borbama u Siriji i Iraku, njih oko 120 se vratilo na Kosovo. Više od 100 ljudi na Kosovu je bilo uhapšeno u okviru istrage o regrutovanju ili borbama u inostranstvu na strani IDIL-a.
Gradonačelnik Kačanika Ilazi kategorično tvrdi da su vlasti uglavnom izbacile radikale iz grada, ali priznaje da su neki ekstremisti jednostavno prešli u ilegalno djelovanje i nastavili raditi u privatnim kućama.
Lokalno stanovništvo govori o kolibama u šumi gdje ekstremisti drže sastanke i propovijedi, a jedan koji je želio da mu ne pominjemo ime, pokazuje brdo u daljini i kaže: „Tamo se sastaju noću. Niko ne može tamo jer imaju naoružane stražare“.
„Nema povratka“
Naš sagovornik Adem, sipajući tursku kafu, kaže da nekoliko mjeseci nakon što prisustvuju vjerskim časovima, mladići „odlaze i nikad se više ne vrate“, misleći na lokalne mladiće koji su otišli da se bore u Siriji.
„Živimo u malom mjestu i sve se zna. Tačno je, ima ljudi koji odlaze u Siriju. Vidio sami ih kako napuštaju Kačanik“, ističe Adem.
Florim Neziraj je na čelu lokalnog ogranka Islamske zajednice Kosova, glavne zvanične islamske organizacije u zemlji. Mladi imam predvodi aktivnosti koje se provode kako bi mlade spriječili da se pridruže radikalnim islamskim grupama.
„Oni koji odlaze u Siriju često su veoma mladi“, kaže Neziraj, koji nosi usko tamnoplavo odijelo i sportski obrijanu bradu.
„Oni dolaze iz najboljih porodica u Kačaniku. Ne može se reći ništa loše o njima. Nismo vidjeli znake radikalizacije. Izmanipulisani su i žrtve su određenih pojedinaca“, navodi imam.
Neziraj se slaže da dio krivice snose vlasti, koje su, kako kaže, „zanemarile problem radikalizacije“.
„Radikalima je predugo bilo dozvoljeno da djeluju slobodno“, ocjenjuje imam.
Kosovo je tradicionalno bilo sekularna država sa liberalnim muslimanskim stanovništvom, sa barovima u istim ulicama u kojima su i džamije, ali su – nakon što je završio rat na Kosovu 1999. godine – počeli rasti manje tolerantni glasovi, uključujući radikalne islamske dobrotvorne organizacije koje su stizale s krajem rata.
Imam Neziraj kaže da su neka dobrotvorna društva došla pod krinkom „humanitarnih orgnizacija“, često gradeći škole i bolnice, ali su, kako kaže, u velikoj mjeri radile na indoktrinaciji mladih.
On strahuje da je, možda, prekasno da se zaustavi širenje radikalizma.
Jedan od primjera radikalizacije u Kačaniku je i Lavdrim Muhaxheri, dvadesetpetogodišnjak koji regrutuje za IDIL i bori se u Siriji. Opisan je kao jedan od vođa u IDIL-u.
Prošle godine Muhaxheri je šokirao sve kada je na Facebooku objavio sliku u kojoj stoji iza zarobljenika u Siriji. Naredni post je prikazivao kako ubija Sirijca iz ručnog bacača.
Adem nerado govori o najpoznatijem bivšem stanovniku Kačanika, ali priznaje da je vidio Muhaxerija na molitvi u lokalnoj džamiji i kaže kako mu je izgledao „normalan“.
„Živim ponovo normalnim životom, ali sam jedan od sretnijih“, kaže Adem dok gasi jednu i pali drugu cigaretu u kafeu u kojem radi kao konobar.
„Ne može se svako ko krene pogrešnim putem ponovo vratiti na pravi“, zaključuje Adem.
Izvor: Frud Bezhan (Prevela Lejla Sarić), Radio Slobodna Evropa
