Roker koji je fascinirao i šokirao, poistovjećivan sa pjesnikom Remboom, simbol pobune protiv konzervatizma, u stalnom nastojanju da dodirne onostrano i dosegne mistriozno i mračno. ,,Suoči se sa najdubljim strahom. Poslije toga, strah gubi snagu. Nestaje i osnovni strah – strah od slobode. Najzad si slobodan”, Džim Morison
Jedan od najpopularnijih, najuticajnijih i, svakako, najmisterioznijih ljudi u istoriji rok muzike – Džim Morison, simbol je prkosa i borbe protiv ustaljenih normi, rođen 1943. godine i ostao upamćen po neobičnom načinu na koji je živio, ali i umro u 27. godini, pa se decenijama poslije njegove smtri raspravljalo o okolnostima zbog kojih je umro i o tajno organizovanoj sahrani. Autor je i nekoliko knjiga pjesama, kratkih dokumentarnih filmova i ranih muzičkih spotova koji su obilježili odrastanje ljudi širom svijeta.
,,Postoje dvije vrste svijeta. Jedan je moj, a drugi podijelite međusobno”, govorio je Morison.
Ironično se osvrtao na period djetinjstva kada je odrastao uz oca admirala i strogu majku, što je uslovilo njegovo potpuno odvajanje od njih i prekid svake veze sa porodicom. Uvjerenje da je duša mrtvog Indijanca ušla u njega i da ga vodi kroz život bilo je nešto u šta je čvrsto i sa sigurnošću vjerovao, a javilo se kao posljedica saobraćajne nesreće u djetinjstvu, koja mu se desila u pustinji u Novom Meksiku.
,,Tada sam prvi put otkrio smrt. Porodično smo se vozili kroz pustinju u zoru, a kamion sa Indijancima udario je u naša kola. Bio sam dijete, tako da sam ostao u kolima, dok su otac i djed otišli da provjere šta se desilo. Nisam vidio ništa, sve što sam primijetio bila je čudna crvena boja i ljudi koji su ležali unaokolo, ali mogao sam da osjetim vibracije ljudi oko mene i odjednom sam shvatio da ni oni ne znaju šta se desilo više nego što sam ja znao. Tada sam prvi put osjetio strah i u tom trenutku duše tih Indijanaca, možda jednog ili dvojice, kretale su se unaokolo i sletjele u moju dušu, a ja sam bio poput sunđera, spreman da sjedim tamo i upijam”, govorio je Džim Morison.
Za vrijeme studija upoznao je Reja Manzareka sa kojim je osnovao grupu ,,The Doors”, a ubrzo su im se pridružili bubnjar Džon Densmor i gitarista Robi Kriger. Naziv ,,The Doors” potiče od naslova eseja Oldusa Hakslija ,,Vrata percepcije”, gdje je opisano eksperimentisanje sa drogama. Ogorčenost, razočaranje, bunt, nemirenje, nostalgija za nikad doživljenim, želja i tuga zbog nemogućnosti potpunog samoostvarenja – neki su od motiva pjesama koje je Morison napisao.
,,Iskuliraj. Ne nerviraj se. Voli. Miri se. Praštaj. Osjećaj. Plači. Smij se. Grli. Ljubi. Šetaj po kiši. Gledaj u nebo. Pjevaj. Skači. Divljaj. Upoznaj ljude. Govori ‘ćao’ i onima koje ne znaš. Radi bilo šta. Sve što ti padne na pamet. Život je jedan. Nema vremena”, samo je jedna od često citiranih rečenica Džima Morisona.
Za nešto više od četiri godine diskografskih aktivnosti Dorsi su snimili šest studijskih albuma, od kojih na svakom imaju barem po dva apsolutna hita i još mnogo antologijskih pjesama, kojima je bend zaslužio besmrtnost, a muzičari vječnu slavu u svjetskoj rok muzici.
Frontmen benda Morison je vodio boemski život, opijao se, govorio da želi da bude šaman koji će buditi mrtve i voditi ih na put sa one strane stvarnosti i razuma. Droga je za njega bila, kako je objašnjavao, sredstvo za proširenje svijesti.
,,Opijanje je donekle nalik na kocku – izađeš da provedeš noć u pijanstvu i ne znaš gdje ćeš završiti sljedećeg jutra. Ponekad sve ispadne dobro, drugi put se dogodi katastrofa, to je bacanje kocke. U tome je razlika između samoubistva i polagane predaje”, govorio je Džim Morison.
Često je tvrdio da ide stopama francuskog pjesnika Artura Remboa. ,,Ja sam Rembo sa kožnom jaknom”, govorio je. Veza između „čovjeka sa dušom od vjetra“, što je bio Remboov nadimak i „kralja guštera“ – Morisonov nadimak je vrlo podesna s obzirom na to da su bili sinonim za razmetanje i pobunu mladih protiv konzervativnog društva i nametnutih pravila koja su gušila individualnost. Brilijantni i kao umjetnici i kao pojedinci, sa stalnom željom da izgube kontakt sa stvarnošću i vinu se u nepoznato, što su uspijevali pomoću poezije i stihova koji danas ljudima omogućavaju da dožive neobičnost stvaranja i nadahnuća koje su posjedovali Džim Morison i Artur Rembo.
,,Ako moja poezija teži da dostigne bilo šta, to je da oslobodi ljude od ogromnog toka života u koji gledaju i osjećaju”, objašnjavao je Morison.
Morison je pronađen mrtav u kadi 3. jula 1971. godine, a njegov grob nalazi se na Uglu pjesnika, groblju u istočnom dijelu Pariza. ,,Kata ton daimona eavtou (Vjeran svom duhu)”, starogrčki je natpis na njegovoj spomen ploči, koji su neki prevodili i kao ,,Sagoreo zbog svojih demona”.
,,Sebe doživljavam kao sjajnu plemićku kometu. Ljudi zastaju bez daha gledajući u nebo. Sljedećeg trenutka više me nema, otišao sam… A oni nikad više neće biti isti, niti vidjeti išta slično. I neće moći da me zaborave – nikad!”, rekao je Džim Morison.
Bojana Obradović
