Pošto je Petar, Karađorđev otac, ubio lovce koji su mu kaljali čast, nije smio da izlazi iz sela. Godinu dana štitio ga je Mustafa, predak Kučevića, i na kraju pomogao da pobjegnu
Ljudi nam u šali govore: „Gdje ste Karađorđevići”, kroz osmijeh pričaju Kučevići, bošnjačka porodica sa Peštera koja je već dva i po vijeka u kumstvu sa kraljevskom.
I to kumstvo nije legenda, niti priča starih skrivena pod velom burne istorije.
Braća Bajro, Muamer i Selam, i njihove porodice ponosno govore o danu kada se njihov, sada pokojni, otac Sulejman, najstariji Kučević, susreo sa knezom u Žabrenu.
– Knez je Sulejmanu rekao: „Ja sam to izgubljeno dijete koje se vratilo svojoj kući”, i izvinio se što nije mogao da dođe prije. Posjećivali smo ga često kada je boravio u Beogradu, a jednom prilikom me je zagrlio i rekao: „Mi smo jedno” – ispričao nam je Selam Kučević, Sulejmanov sin.
Priča o kumstvu na riječ (zavjetovanje na prijateljstvo) počinje prije dva i po vijeka, kada su Karađorđevi roditelji Petar i Marica živjeli u Žabrenu.
Pošto je Petar ubio lovce koji su mu kaljali čast, nije smio da izlazi iz sela. Godinu dana štitio ga je Mustafa, predak Kučevića, i na kraju pomogao da pobjegnu.
Tri mjeseca potom rodio se Karađorđe, a radosnu vijest na konju Mustafi je donio muštulugdžija. Razija, Selamova ćerka, kaže da su se u porodici ispredale priče i o njenom čukundedi Halilu koji je redovno obilazio kralja.
– Mi smo se dičili što je naš predak mogao da uđe kod kralja kao prijatelj. Na svadbi kralja Aleksandra i kraljice Marije neko ga je upitao kako mu se dopada mlada. On je kazao da je dobra, ali bi mogla biti i bolja. Kraljica se tada malo i naljutila – priča Razija.
Kučevići su se 1999. u Topoli sreli i sa Tomislavom Karađorđevićem.
Izvor: Mateja Beljan, blic.rs
