Foto: sleeplessinkl.com
Bijaše jednom dječak s veoma lošom naravi. Njegov otac dao mu je punu vreću eksera i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan eksera u ogradu.
Prvog dana dječak je zakucao trideset i sedam (ili čak i više) eksera u ogradu.
Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolisati svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu.
I tako je došao dan, tokom kojeg cijelog dana nije pobijesnio.
Rekao je to svom ocu, a on mu je odgovorio da svakoga dana u kojem uspije kontrolisati svoje ponašanje, da iz ograde iščupa po jedan ekser. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je počupao sve eksere.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Tada je rekao: Dobro si to uradio sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i tjelesna. Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoj bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.
Izvor: poucne-price.blogspot.com
