Često ih zovu „mlječne ribice“ ili „nigeri“. Djeca prostitutki na Filipinima odrastaju u teškoj bijedi. Njihovi očevi uglavnom nestaju prije nego što dođu na svijet.
„Vidi, to je tvoj tata!“ Marcia svom četvorogodišnjem sinčiću Danijelu pokazuje sliku na kojoj ona za barom sjedi zagrljena sa srednjovječnim plavokosim muškarcem. Ali, Danijel je prilično nezainteresovan za fotografiju, igra se …
„Bila bih srećna kada bi Danijel mogao da upozna svog oca“, kaže Marcia, dok daje flašicu svom najmlađem sinu. Zajedno sa svoje petoro djece i majkom, 28-godišnja Marcia živi u trošnoj kolibi na rubu grada Olongapoa na filipinskom ostrvu Luzonu. Očevi djece su različiti: jedan Amerikanac, Australijanac i Filipinac. Svi su oni neko vrijeme bili Marcijine mušterije. Zapadnjaci koji na Filipine dolaze zbog seks-turizma obično prostitutke „bukiraju“ na nekoliko nedjelja ili mjeseci. Mnoge žene se nadaju da bi tih nekoliko nedjelja moglo da preraste u ozbiljniju vezu i tako ih izbavi iz siromaštva. No, to se rijetko događa.
Očevi Marcijine djece nestali su odmah posle porođaja. Marcia i dalje radi kao „barska dama“. Finansijsku pomoć od očeva svoje djece nikad nije dobila. Ni prošle godine kada je morala da sahrani svoju dvogodišnju Kejt koju je udario auto. Njen otac, Australijanac, nije se nikada javio. Kejt je imala plavu kosu i plave oči. Mještani su je zvali „Mlječna ribica“.
Generacija bez očeva
Siromašno dijete svijetle puti i plavih očiju može biti samo dijete prostitutke. Djeca očeva afričkog ili afro-američkog porijekla se još teže probijaju kroz život. Na Luzonu živi na hiljade djece s takvom stigmom. „Mušterije traže seks bez kondoma. I šta mi onda preostaje“, kaže Triša Velaskez, iz jednog salona za masažu. Otac njene ćerke Sabrine je Njemac. Kada mu je ispričala da je u drugom stanju, jednostavno je nestao. Mnoge prostitutke i ne znaju ko je otac njihove djece. Antibebi pilule su preskupe, a prekid trudniće je ilegalan. Mnoge žene opasnim metodama pokušavaju da izazovu pobačaj.
U takvoj situaciji ne čudi podatak po kojem je broj zaraženih HIV-om, nasuprot svjetskom trendu, na Filipinima u porastu. Seks-turiste to ne odbija: četvrt Olongapua Bareto već od ranog jutra vrvi od muškaraca u potrazi za jeftinim seksom. Na mnogim barovima stoje oglasi u kojima se traže „konobarice prijatnog karaktera“ ili „plesačice“.
Nacionalna sramota
Prostitucija u ovom dijelu Filipina ima dugu tradiciju, a kumovalo joj je, kao i drugdje u jugoistočnoj Aziji, prisustvo američkih vojnika. Već na ulazu u grad, transparentom na kojem piše „Olongapo – grad najljepših žena na svijetu“, namamljuju se žitelji obližnjih američkih vojnih baza Clark i Subic Bay. Istovremeno, nekoliko centimetara iznad toga, transparent ukazuje na uspješnu gradsku vladu.
Šaj Kulen, irski misionar koji već godinama u sklopu organizacije za zaštitu djece djeluje u Olongapu, kritički vrti glavom. „Gradski oci i vlasnici barova tijesno sarađuju. Seks-turizam, i to onaj najgore vrste, ovdej uživa političku podršku jer predstavlja dobar izvor zarade. Lokalne vlasti ponekad same investiraju u ovu vrstu turizma. To je filipinska nacionalna sramota“, kaže on. Prema filipinskim zakonima, otac je dužan da se brine za dijete. No, u praksi rijetko koja prostitutka uspije da se izbori za svoje pravo.
Marcia sada pokušava da se zaposli u jednoj južnokorejskoj fabrici elektronike na ostrvu. S ocem sina Danijela, koji živi u SAD, je u međuvremenu uspostavila kontakt. Sada su prijatelji preko Fejsbuka.
Izvor: Anu Sing Čoudari dw.de
Foto: dw.de
