Foto: verhistoria.xpg.uol.com.br
Budući da su ljudi oduvijek bili fascinirani čudovištima i demonima, u svakoj kulturi je strah bio lajtmotiv za mnoga djela – u grčkoj mitologiji je, na primjer, bilo zmajeva, dok su u srednjem vijeku čudovišta predstavljala oličenje zla.
Germanski nacionalni muzej u Nirnbergu je pokušao izložbom da ilustruje ljudsku fascinaciju tim „zlim“ svijetom, prenosi Dojče vele i izdvaja najzanimljivije segmente ove postavke.
Među izloženim djelima je skulptura grčkog junaka koji se bori protiv aždaje. Grčki junak Herakle dobio je zadatak da donese zlatne jabuke iz Hesperidinog vrta, koje omogućavaju večnu mladost, ali je čarobno jabukovo drvo štitila je višeglava aždaja (prema legendi stoglava). Skulptura pokazuje Heraklovu borbu sa čudovištem koja ne izgleda toliko zastrašujuće, kao što „zvuči“ u priči.
Posjetioci imaju priliku i da vide zaslepljujuće lijepu Meduzu, koja je u antičkoj Grčkoj važila za jednu od najljepših žena da je čak i bog mora Posejdon padao je na koljena pred njom. Međutim, ljubomorna Atena, boginja mudrosti, začarala je Meduzu i pretvorila je u čudovište sa kosom punom zmija, a svako ko bi je pogledao pretvarao bi se u kamen.
Svoje mesto na izložbi dobila je i jedna od ilustracija Himere, čudovišta sa tri glave lavljom, kozjom i zmijskom. Postoje i druge ilustracije ovog bića, kao i druga tumačenja njegovog izleda. Na primjer, Homer je u Ilijadi Himeru opisao kao čudovište sa kozjim tijelom, zmajskim repom i lavljom glavom.
Jedan od zastrašujućih motiva su i zmajevi, koji su u legendama gotovo uvijek imali ulogu stvorenja koja stvaraju haos i bili su oličenje zla. Borba sa zmajevima povjeravana je velikim herojima, od Herakla preko Zigfrida do Svetog Georgija.
U Germanskom nacionalnom muzeju u Nirnbergu izložene su figure i slike koje prikazuju borbe zmaja i Svetog Georgija, kao i zmaja i Jasona, vođe Argonauta, heroja u godinama prije Trojanskog rata koji je tragao za zlatnim runom koje je danju i noću čuvao zmaj.
O zmajevima se nerijetko govorilo i kao o čuvarima, a tek u 19. vijeku objavljene su prve priče za djecu, u kojima su zmajevi bili „dobri“, dok u kineskoj kulturi ovo biće tradicionalno donosi sreću.
Tu su i aždaje. Na jednoj od slika prikazana je Sveta Margaretia, čije je postojanje kroz istoriju dovođeno u pitanje, a za koju hrišćani vjeruju da je bila surovo mučena. Ona je tokom zarobljeništva pakao doživjela kao aždaju, koju je savladala pomoću svetog krsta.
Umetnici su „demonizovali“ i Martina Lutera – reformatora Katoličke crkve, koji je za mnoge vernike predstavljao „trn u oku“. Mnogi su ga zbog njegovih namjera ismijavali i objavljivali satirične ilustracije (u 16. i 17. vijeku). Na izložbi je predstavljena slika na kojoj se vidi Luter kako jaše čudoviše, uputivši se ka paklu.
Karikature su, kako podsjeća Dojče vele, u tadašnje vrijeme bile dio katoličke i protestantske propagande.
„Knjiga čuda“ ilustruje kako su ljudi u 16. veku doživljavali apokalipsu. Na ilustracijama se mogu vidjeti aždaje i ostala čudovišta, vatra koja poput kiše lije sa neba, poplave, neobična stvorenja i drugi priodni i nebeski znaci koji ilustruju apokalipsu.
U Muzeju u Nirnbergu prostor je dobio i njemački nemi film Nosferatu, koji je prikazivan u bioskopima davne 1922. godine, a koji su gledaoci nakon strahota preživljenih u Prvom svetskom ratu doživjeli kao sasvim novu formu užasa. Ovaj film važi za jedno od prvih horor filmskih ostvarenja u svijetu.
Foto: novosti.rs Tanjug
