Veruška fon Lehndorf
Kada je njen otac, grof Hajnrih fon Lehndorf 1944. godine obješen nakon neuspješnog, ali najbolje pripremljenog atentata na Adolfa Hitlera, djevojčica označena kao ćerka izdajnika nije mogla ni da sanja da će postati seks simbol svoga doba i da će imati predivan život. Ovo je priča o Veruški, djevojci za kojom je ludio Salvador Dali.
Za Verušku fon Lehndorf, supermodela i apsolutni seks simbol ‘60-ih, čak je i samo rođenje bilo objeleženo dramom.
Veruška se rodila 14. maja 1939. godine u rezidenciji Lehndorf u Steinortu u istočnoj Pruskoj koja je tada bila dio Trećeg Rajha kao eksteritorijalna enklava između Poljske i Litvanije.
Njen dolazak na svijet, samo četiri mjeseca prije napada nacista na Poljsku, objeležio je jedan detalj koji je oduševio njenog oca, grofa Hejnriha fon Lehndorfa – člana Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke. Veruška se rodila tako da joj je prvo izvirila desna rukica, a tek potom ostatak tijela.
Veruškini biografi su zabjeležili da je i njena majka, vidjevši to, oduševljeno rekla:
„Kakav je to samo početak života! Moja kći je na svijet došla pozdravljajući Hitlera!“
Zavjera sa fon Štaufenbergom
Veruška nikad nije poricala da je njen otac bio član Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, ali je uvijek isticala da nikada nije bio okoreli antisemita i da je brzo shvatio zlu narav nacističkog vođe.
Prema njenom svjedočenju, događaj iz 1940. godine, kada je svojim očima vidio SS-ove jedinice na djelu, je trenutak koji ga je otrijeznio.
– Vidio je kako su horde SS-ovaca hvatale jevrejsku djecu za noge i njima mlatili po banderama dok ih nisu ubili – napisala je Veruška u jednoj od svojih biografija.
Zgrožen i potresen bezumnim zločinom nad civilima, prvom prilikom je rekao svojoj supruzi: „momentalno moramo nešto da učinimo kako bismo zaustavili to zlo“.
Prilika da se iskupi pružila mu se tek sredinom 1944. godine, kada je pukovnik Klaus fon Štaufenberg oko sebe okupio nekoliko zavjerenika koji su bili spremni da Hitleru u njegovoj rezidenciji, popularnoj Vučijoj jami, podmetnu bombu, a potom državnim udarom sruše naciste s vlasti i prekinu suludi rat. Atentat su zaverenici briljantno osmislili. Međutim…
Operacija „Valkiri“
Fon Štaufenberg je lično postavio eksploziv u salu u kojoj je Hitler držao sastanak. Aktiviravši bombu, pod izgovorom da mora da telefonira, pukovnik fon Štaufenberg je napustio prostoriju. Bomba je eksplodirala, ali nije ubila Hitlera.
Ispostavilo se da je nakon što je izašao, neko slučajno premjestio aktovku sa eksplozivom tik iza drvenog stuba masivnog stola što je ublažilo eksploziju – taman toliko da Hitler preživi.
Sve do jedan zavjerenik je uhvaćen, osuđen i obješen ili strijeljan. Nisu bile pošteđene ni porodice urotnika. Žena grofa fon Lehndorfa je završila u koncentracionom logoru, a Veruška i njene dvije sestre su poslate u SS-ov dom za vaspitavanje djece. U tom trenutku vrata pakla su se za Verušku tek otvorila.
Izdajica
Anegdota da se pri rođenju rodila s ispruženom ručicom, ubijedila je mladu Verušku da je svojoj porodici donijela prokletstvo, a situacija u kojoj su se našli nakon rata je samo doprinosila tome da još više vjeruje u to.
Godinama je sa svojom porodicom lutala po Njemačkoj i živjela kao beskućnica. Pritom, iako je Hitler bio mrtav njegovi nacistički stavovi su još uvek živjeli u poraženom njemačkom narodu, za koji je njen otac bio izdajnik.
– U školi su me zadirkivali jer sam bila ćerka „izdajnika“. Jedna učiteljica je mog oca nazvala ubicom – rekla je Veruška.
Ružno pače
Veruška je godinama patila od depresije, čak je nekoliko puta završila u psihijatarskoj bolnici.
Sa tako potpuno uništenim samopouzdanjem, buduća „najljepša žena na svijetu“ sebe je doživljavala kao neopisivo ružnu osobu. Posebno kad je u 15. godini naglo porasla do 183 centimetara i sa nogama na koje su išle cipele broj 45.
– Sve je na meni bilo neproporcionalno. Nos mi je štrčao, imala sam prevelika usta, a zbog visine su me zadirkivali da izgledam kao roda – prisjećala se Veruška djetinjstva koje je proživljavala s idejom da je jezivo ružna.
Inspiracija Salvadora Dalija
Međutim, samo neku godinu kasnije, odjednom je postala lijepa. Prvi put je pred kameru stala kada je imala 17 godina, a sa 19 je dobila svoju prvu naslovnu stranu – prvu od više stotina koliko će ih imati u toku svoje karijere.
Tri godine kasnije, 1961, otišla je u Njujork, gdje je upoznala najbolje fotografe. Nije prošlo mnogo kako je svijet mode bukvalno poludio za njom, a posebno je očarala Salvadora Dalija, koji joj je „obukao“ haljinu od pjene za brijanje.
– Puno mi se sviđao Dali. Djelovao mi je kao ćaknuto biće s druge planete i bio je stalno oduševljen samim sobom. Kad bi ulazio u prostoriju, uzviknuo bi: ‘Božanstvo je stiglo!’ – rekla je Varuška o ocu nadrealizma.
„Vogue“ joj otvorio oči
Do 1967. postala je najplaćeniji model na svijetu. Međutim, bizarnu, egzotičnu i visoku, kako su je u to vrijeme opisivali svjetski magazini mode, ni slava ni uspjeh nisu mogli da sačuvaju od teških psihičkih kriza.
Godinama je trpela panične napade i epizode duboke depresije, sve dok nije shvatila da uzrok prije svega leži u njenom traumatičnom djetinjstvu.
„Vogue“ se za nju godinama otimao, kao i 1972. kad ju je nova urednica, Grejs Mirabela, nagovorila da se fotografiše za njen časopis. Ispalo je da je to bio još jedan od ključnih trenutaka u Veruškinom životu.
Ispostavilo se da je oni nisu tretirali poput Dalija, kao umetničko djelo, već kao puki fotomodel.
Nakon pet sati mrcvarenja oko frizure, šminke i odjeće, snimanje bi dočekala iscrpljena.
– To se jasno vidjelo na fotografijama. Bile su prazne, bezlične. Shvatila sam da to više nije moj trenutak i više nisam htela da radim u modnoj industriji – odlučila je Veruška.
Nakon 44 godine bega vratila se u Berlin, a nekad petogodišnju devojčicu koja se u SS-ovom domu po cio dan vrištala: „Mama! Glad! Strah!“, danas opisuju kao snažnu ženu, s neviđenom strašću za životom.
Da je riječ o rođenom pobjedniku, postalo je jasno 2005. kad se nakon 44 godine vratila da živi u Berlin iz koga je pobjegla, piše portal Express.
Izvor: blic.rs
Foto: Profilmedia
