Foto: 24sata.hr
Legendarno lice ex-yu kinematografije Bogdan Diklić ovo će ljeto od 8. do 21. avgusta pored Bjelovara održati ljetnu glumačku radionicu za studente glume, ali i profesionalce u tom pozivu. Deset kilometara od grada u kojem je rođen i gdje je osnovnu i srednju školu završio, u selu Puričani i tamošnjem turističko-gospodarskom kompleksu Vinia odvijat će se radionica radnog naslova “Gluma i vječni povratak njenim osnovama”.
40 godina rada
Organizator je udruženje Koreut koje je Bogdan Diklić osnovao, a na radionici će osim poznatog glumca polaznike poučavati Helena Petković, magistrica pozorišne režije, glumac, reditelj i pedagog Boro Stjepanović te pozorišni i filmski reditelj i profesor na zagrebačkoj Akademiji Bobo Jelčić.
– Materijal za rad biće klasična dramska djela u prozi i stihu, a na radionicu ćemo primiti 12 polaznika, to je maksimalan broj ljudi koji možemo uzeti, a da zadržimo kvalitet rada. Osim u seoskom ambijentu, radićemo i u Bjelovaru, grad će nam ustupiti scenu Bjelovarskog kazališta i drugu logistiku. Radionicu su potpomogli i Erste banka, kao generalni sponzor, Osa, informatička firma sa sjedištem u Beogradu, te izletište Vinia – priča Bogdan Diklić
Glumac najširoj publici poznat po ulogama u kultnim serijama i filmovima kao što su “Grlom u jagode”, “Nacionalna klasa”, “Maratonci trče počasni krug”, “Štefica Cvek u raljama života”, “Balkan express”, u hrvatskim filmovima novijeg datuma igrao je u “Karauli”, “Ne dao Bog većeg zla” te u “Obrani i zaštiti”. Kad je riječ o hrvatskom pozorištu, igrao je u zagrebačkom HNK u predstavi “Na dnu” Maksima Gorkog u režiji Paola Magellija; bilo je to oko godinu dana pred Diklićevu penziju u koju je otišao 30. decembra lani nakon 40 godina staža u Narodnom pozorištu u Beogradu i Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
– U svom školovanju imao sam sreću da mi je profesorica glume bila pokojna Ognjenka Milićević, pedagoškinja i pozorišna rediteljka koja je prevela kompletnog Stanislavskog i dobitnica je medalje koja nosi njegovo ime. Nakon 40 godina rada, odlučio sam nekome drugome pokušati prenijeti praktično iskustvo, koje je čvrsto uporište imalo u Stanislavskom.
Dvesta uloga
Put koji sam prošao – od mladalačkih zabluda i predrasuda, taštine i manjka samopouzdanja, do zrelog glumačkog razmišljanja – nije bio lak. Sada mi je želja naučiti mlađe kolege, a sa starijima razmijeniti iskustvo, da je najbitnije poslu se radovati i predati. Na sreću, rano sam shvatio da je važno lišiti se taštine i bolesnih ambicija, da nije bitno koji si po redu na plakatu nego koliko doprinosiš predstavi ili filmu – nastavlja glumac iza kojeg je oko 200 televizijskih, filmskih i pozorišnih uloga.
Šta je iz njegovog iskustva psihološki najbitnije za bavljenje glumačkim pozivom?
– Suočenje sa samim sobom i neprestano razmišljanje. Od 1972. godine, kada sam položio prijemni na beogradskoj Akademiji, nije bilo dana koji nisam na taj način proživio. Naime, gluma nije izvan nas, ona je u nama. Tehnike koje na Akademiji učimo, zanatske stvari, one postoje, no samo su sredstvo dolaska do umjetnosti. Naime, veliki sam pristalica psihološkog realizma, on je osnova glumačkog stvaralaštva – govori Diklić koji je publiku uvijek, između ostalog, fascinirao iz razloga što se podjednako uvjerljvo pojavljivao kao glumac u različitim dijalektima.
Novo u filmu
– Na beogradskoj se Akademiji i danas posebno uče akcentologija, akcentuacija, dijalektologija. S glumcima se rade Krležine “Balade Petrice Kerempuha”, Držićev “Dundo Maroje”, hercegovački, najposle mostarski govor kao i razna narječja Srbije: vojvođanski, vranjski, niškoleskovački itd. Godine 2010. objavio sam knjigu “O glumi bez glume” u kojoj sam, između ostalog, pisao o dijalektu kao psihološkom obilježju ljudi s nekog geografskog područja. Razmišljam da bi svaki pismen glumac morao do perfekcije vladati akcentima. Međutim, ni ja nisam u počecima bio Bogom dan, pa svi mi bez talenta morali smo raditi više od talentovanih – govori smijući se, dodajući zatim, sasvim ozbiljno:
– Umjetnost, da citiram grčkog filozofa i teologa Hrista Janarasa, nudi način mišljenja koji objašnjava svijet.
U idućem razdoblju pojaviće se Bogdan Diklić u dva hrvatska filma. Još su u proizvodnju, riječ je o Nuićevom “Život je truba” te o novom filmu njegove sugrađanke Snježane Tribuson “Sve najbolje”.
Izvor: Ivana Mikuličin jutranji.hr
