Foto: val-znanje.com
Ariš je jedino cmogoricno drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmedjom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ženski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamican miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a ukus poput terpentina.
Ariš ponajbolje uspijeva u planinama, a često sacinjava goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Za lijek se skupljaju zeleni cešeri u proljece i početkom ljeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen
Iglice i mladi cešeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za liječenje upaljenih rana, prignječenosti i ćireva. Čaj pripremljen od kore ariša tera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena s vinom i medom čisti zaćepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuci, bubrega i mokraćnog mehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.
Izvor: blic.rs
