Foto: cgdev.org
Matagot
U Francuskoj i Engleskoj postoji drevna legenda o Matagotu, mačku lutalici koji donosi sreću. Priča se da je u stalnoj potrazi za gospodarom i svako ko ga želi prihvatiti u kuću mora ga udobrovoljiti sa pečenim piletom. Tek tada će Matagot odlučiti da li će prenoćiti u toj kući. Prvo veče mora dobiti da jede sa domaćinovog tanjira, a kao nagradu Matagot će ostaviti domaćinu puno sreće i zlatnika.
Kad bolje razmislimo svaka udomljena maca lutalica može postati Matagot.
Stara legenda Zen
Jednom davno, u dalekom Japanu, pred velikim učiteljem borilačkih veština iskrsnuo je jedan problem: u njegovom špajzu živio je miš koji mu je izjedao svu zimnicu.
Učitelj je poznavao nekoliko mačaka i odlučio je od njih zatražiti pomoć. Prvo je pozvao jednog crnog mačka koji je bio stručnjak u borbama. Mačak je ušao u kuću, pokušao hiljadu trikova ali miš je uvek pobjeđivao. Na kraju je mačak morao priznati poraz, poklonio se pred mišem u znak poštovanja i otišao.
Nakon njega je došao tigrasti mačor, veliki mislilac. Pokušavao je nadmudriti miša na razne načine koje je smislio, ali nikako nije mogao da uspije u tome. Na kraju je i on morao priznati poraz.
Treća na redu je bila jedna siva maca, koja je bila odlična u borbi sa sjenkom. Bila je vrlo spretna i vješta ali i ona nije imala sreće u borbi sa mišem. Na kraju je u kuću bio pozvan jedan stari umoran mačak. Čim je dosao u kuću, prilegao je da malo odmori i sasvim je ignorisao miša.
Miš je već postao drzak jer je uvek pobjeđivao, tako da se nije ni pokušavao sakriti. Šetao je tamo-vamo, krao zalihe ispred mačkovog nosa i zaista je postao neoprezan. Jednog dana, dok je vukao veći zalogaj hrane, našao se u velikoj blizini mačka. U svojoj drskosti ga je čak zamolio da mu pomogne da prenese plijen. U tom trenu je mačak pokazao svu svoju brzinu i vještinu i zgrabio je miša. Mišu nije preostalo drugo nego da prizna poraz, pokloni se u znak poštovanja i ode iz kuće.
Stari i mudar mačak je potiskujući svoje ja uspeo izvojevati pobjedu. Problem postoji ako postoji tvoje ja, jednom kada ga uspiješ potisnuti i ono nestane, nestaje i problem!
Legenda o sijamskoj mački
Prema legendi sijamske mačke potiču iz starog Sijama (danasnji Tajland), živjele su na kraljevskom dvoru i iskazivalo im se dužno poštovanje jer se smatralo da se članovi kraljevske porodice nakon smrti reinkarniraju u njihove mačke.
Sijamske mačke su bile i čuvari vrlo vrijedne kraljevske vazne i princezinog prstenja. Kaže se da mačke drže rep visoko i u elegantnom luku upravo zato da ne izgube princezino prstenje koje na njemu nose. Isto tako, prema legendi, u jednom trenutku kada je nestala sa dvora ova posebno vrijedna vazna, mačji par je krenuo u potragu za njom. Ubrzo se je pronašli ali je vazna bila preteška za nošenje. Odlučili su da se razdvoje. Mužjak je krenuo po pomoć dok je ženka čuvala vaznu. Kako je ženka bila skotna, došlo je vrijeme kočenja i da ne bi slučajno ponovno izgubila vaznu zavezala je za svoj rep. Nakon četri dana, kada se mačak vratio sa pomoći, pronašao je mamu macu sa mladima i pored njih vaznu. Išao je brzo da odveže vaznu i primetio je da je, nakon pomjeranja čvora, na repu zenke ostao mali čvorić koji su imali i mačići. Taj čvorić je ostao kao znak raspoznavanja sijamskih (thai) mačaka.
Crna mačka donosi nesreću
Dok je u pojedinim djelovima svijeta crna mačka simbol nesreće, u drugim je situacija potpuno suprotna. Čak je i u Srbiji rasprostranjeno vjerovanje da je loš znak kada crna mačka pređe put. Sujeverje je kod nekih ljudi toliko izraženo da se u takvim situacijama vraćaju 10 koraka unazad i nastavljaju drugim putem do željenog odredišta. Istina je zapravo mnogo bezazlenija. Neka istraživanja pokazuju da crne mačke proizvode više alergena u svojoj koži, te da ljudi skloni alergijama treba da udomljavaju mačke svjetlije dlake. Mogućnost da uživaju u prelijepim crnim mačkama treba prepustiti onima koji ne pokazuju znake alergije na dlaku ovih ljubimaca.
Mačke imaju devet života
Ovaj mit potiče još iz egipatske kulture i religije i vjerovanja da je Bog Sunca Ra u posete podzemnom svijetu išao u mačjem obliku. Tako su vjekovima mačke smatrane magičnom vrstom u ovozemaljskom svijetu, pa otuda i vjerovanje da imaju devet života. Ovome naročito doprinosi još jedno široko rasprostranjeno vjerovanje – da se mačke pri padu sa bilo koje visine uvijek dočekaju na noge.
Mačke se uvijek dočekaju na noge
S obzirom na to da je u pitanju životinjska vrsta osposobljena za penjanje po drveću, mačka je razvila i sposobnost preživljavanja pada sa visine. Zahvaljujući svojoj fleksibilnoj kičmi, mačke su u stanju da se pri padu prizemlje poput padobranca. Ipak, čak i tada mogu pretpjeti ozbiljne povrede članaka, vilica i vratnog dijela što za rezultat može imati smrt.
Mačka prede kada je zadovoljna
Zvuk koji mačka ispušta kada prede jedan je od prvih koje možemo čuti od mačića, još dok su stari svega 48 sati. Dok sisaju majčino mlijeko mačići, ali i mama maca, ispuštaju slične zvukove. Iako se ovaj zvuk može čuti kada je maca zadovoljna, treba imati u vidu da slične zvukove ispušta i kada osjeća bol.
Mačke ne podnose vodu
Dok neke mace ne vole kupanje, druge su potpuno fascinirane tekućom vodom, što pokazuju pružajući svoje šapice ka vodenom mlazu. Mačiće naročito zabavlja kupanje, ali za većinu ta zabava prestaje sa godinama. Jedna turska rasa mačaka se čak naziva plivajućom mačkom zbog svoje ljubavi prema vodi i vlazi.
Mačke su noćne životinje
Mačke se često smatraju noćnim životinjama jer odlično vide u tami. Potrebno im je šest puta manje svijetla nego ljudima da bi razlikovali oblike. Ipak, čak ni one ne vide u potpunom mraku.
Mačke su usamljenici
Poljske mačke su usamljeni lovci, iako većina živi u grupama, blizu izvora hrane. Studije pokazuju da u grupama obično ostaju mačke i njihove kćeri, dok se mačori osamostale kada dostignu 18 mjeseci starosti. Mačići domaćih mačaka se pripremaju za život u domaćinstvu sa više mačaka tako što u grupi provode prvih osam do deset nedjelja života.
Izvor: e-zanimljivosti.weebly.com
