Foto: timeout.com
Prema glasovima publike u Areni, sa ocjenom 4,74 ubedljivo je još uvek prvi na listi film „Ljubav ili smrt“ Daniela Kušana. Vidjećemo kako će se i da li će se stvari promijeniti večeras posle projekcije filma „Bićemo prvaci svijeta“ Darka Bajića, u produkciji beogradskog „Intermedija netvorka“ i manjinskoj koprodukciji sa Hrvatskom. Interesovanje za ovaj film je ogromno. Večeras se očekuje puna Arena!
Zanimljivo, ali kadgod se Kušan u Puli pojavi sa svojim filmovima o avanturama malenog detektiva Koka, Arena bude puna, a ocjena publike najveća. Dečji filmovi u hrvatskoj kinematografiji su i dalje sasvim brižno njegovana i izuzetno rado gledana kategorija. U nju spada i Kušanov veoma uspješni filmski serijal. Kada se u Puli 2011. pojavio sa filmom „Koko i duhovi“, rađenim prema popularnom romanu za decu čiji je autor rediteljev otac Ivan Kušan, sve se završilo nagradom za najbolji debitantski film, nagradom publike i „Zlatnim arenama“ za muziku i montažu. Ogroman uspjeh doživio je i drugi film iz serijala – „Zagonetni dječak“, a odličan odjek kod publike ima sada i ovaj treći film „Ljubav ili smrt“ u koji Daniel Kušan osim detektivskih zapleta uvodi i teme prvih ljubavi i fudbala. I ovog puta je Kušanov film i producentski izdašan (producentkinja Ankica Jurić-Tilić).
Još jedna zanimljivost ovogodišnjih pulskih takmičarskih dana bez sumnje je i uspjeh koji je kod publike doživeo dugometražni dokumentarni film „Potrošeni“ Boruta Šeparovića, koji je sa ocjenom 4,65 za sada drugi na listi najboljih filmova 62. Pule prema sudu publike. Šeparovićev film je, podsećanja radi, bio i ovogodišnji pobjednik programa „Vidici“ na 62. Beogradskom festivalu dokumentarnog i kratkometražnog filma i to zbog kompleksnosti projekta „55+“ , koji čine ubedljiva lična svedočanstva „otpisanih“ ljudi – onih iznad 55 godina što se u postjugoslovenskom kapitalizmu smatraju „potrošenom robom“. Za ovaj film, sigurna sam, glasao je onaj dio publike koji se u junacima Šeparovićeve istraživačke priče prepoznao i identifikovao.
„Potrošeni“ su samo jedan od četiri hrvatska dugometražna dokumentarna filma koji se na 62. Puli takmiče rame uz rame sa igranim filmovima. Tu su i još dva beogradska laureata. Jedan je film „ Goli“ Tihe Klare Gudac koji je osvojio pregršt nagrada na 62. BFDKF-u, kao i nagradu za najbolju režiju i to za izuzetan spoj važne, a skrivene istorijske teme, duboke i emotivno snažne intime uz spajanje arhivskog materijala i potresnih ispovesti žrtava na Golom otoku. Drugi – uzbudljivi eksperimentalni dokumentarac „Rakijaški dnevnik“ Damira Čučića, koji je u Beogradu, u aprilu, osvojio čak dvije nagrade…
Četvrti dokumentarni film u ovogodišnjem zvaničnom takmičenju jeste „Djeca tranzicije“ Matije Vukšića (producent je opet neumorni Nenad Puhovski), koji prati odrastanje jednog dječaka i tri djevojčice uz otvaranje niza pitanja, poput: mogu li djeca odrastati zdravo u hrvatskom društvu koje još uvijek nije zakoračilo u vlastitu zrelost (?). Vukšić otrežnjujuće zapitano uranja u okruženje koje se stvara za budućnost, tvoreći upozoravajući film sa jasnim kritičkim oštricama…
Inače, reditelj i scenarista Matija Vukšić je i jedan od šest autora igranog omnibusa „Zagrebačke priče 3“, koji još potpisuju Ivan Salaj, Pero Orešković, Vlatka Vorkapić, Danilo Šerbedžija i Radoslav Jovanov Gonzo. Riječ je zapravo o trećem, po meni i najboljem, omnibus-projektu kojeg je pod istim nazivom 2009. začeo producent Boris T. Matić (i Lana Ujdur) sa idejom da hrvatskoj javnosti skrene pažnju na značaj podrške formi kratkih igranih filmova. Treće „Zagrebačke priče“ su i najujednačenije, producentski najbolje upakovane i utegnute. Ovo je pravi filmski paket sa producentskom mašnicom.
Šest kratkih filmskih priča za ovaj novi omnibus, odabrano je među 90 koliko ih je pristiglo na ovogodišnji konkurs, a među članovima komisije koji je odlučivao o najboljima bio je i naš reditelj i producent Srdan Golubović. Zajedničko „tkivo“ „Zagrebačkih priča 3“ ovog puta su praznici – od 1. do 1. maja, autori na temu odgovaraju na različite načine i različitim senzibilitetom (i uspjehom), a cjelina funkcioniše na zavidnom nivou.
Lično, najviše su mi se dopali filmovi „Dan otpora“ Ivana Salaja (uvodni film, kreativno i duhovito mišljen – 1. maj), „Orah“ Danila Šerbedžije (lična priča autora pretočena u priču o mladiću koji je malo znao o svojoj majci koju je pronašao mrtvu u stanu – Uskrs) i „Munja“ Radoslava Jovanova Gonze (humanističko-optimistička bajka o ukradenom biciklu i dobrom susedu – 1. maj), ali me nije ravnodušnom ostavio ni film „Na Tri kralja“ Vlatke Vorkapić (slojevita priča o odnosu ćerke sa majkom koja ju je u detinjstvu podvodila svojim „klijentima“ – Tri kralja). Najviše zbog maestralne hrvatske glumice Ksenije Marinković, (nad)moćne i u kratkim i u dugim igranim formama…
„Zagrebačke priče 3“ naći će se na Festivalu autorskog filma u Beogradu.
Izvor: Dubravka Lakić politika.rs
