Foto: novosti.rs
Predstava „Derviš i smrt“, prema romanu Meše Selimovića, u dramatizaciji Borislava Mihajlovića Mihiza i adaptaciji i režiji Egona Savina, sinoć je bila izvedena jubilarni, stoti put na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu.
I posle sedam i po godina od premijere, ovo pozorišno ostvarenje slovi za jedan od najznačajnijih naslova na beogradskom repertoaru, o čemu svjedoče ne samo brojne nagrade, gostovanja, već nepresahlo interesovanje publike. Mešina besmrtna misao zaživela je sa svim izrečenim na sceni i postala „živi“ primjer kako se velika klasika u mudrom rediteljskom čitanju i u odličnoj glumačkoj podeli, može raditi i u teškim pozorišnim vremenima…
– Uspjeh naše predstave određen je prvenstveno strašću da izgovorena riječ i zbivanje na sceni bude bar približno snažno i ubedljivo kao u ovom veličanstvenom romanu – kaže Egon Savin. – Priča o nužnosti stradanja svakog osećajnog, moralnog i mislećeg čovjeka u tami balkanske kasabe, o despotizmu, mržnji i iskušenjima vlastoljublja, o neostvarivoj čovekovoj volji da sačuva svoje vrednosti – za mene je univerzalno uputstvo za ovdašnji život.
U ulozi Ahmeda Nurudina briljirao je makedonski glumac Nikola Ristanovski.
– U samoj fazi rada glumac često ne shvata koliko mu je neka uloga važna. To se desi kasnije – objašnjava Ristanovski. – Danas sam sedam godina stariji i uvek iznova istinski uživam s kolegama i publikom.
Prethodnih godina predstavu „Derviš i smrt“ je na matičnoj sceni i brojnim gostovanjima u zemlji i inostranstvu vidjelo gotovo 37.000 gledalaca. Mnogima je od njih lik Hasana, u izvođenju Ljubomira Bandovića, ostao duboko urezan u sjećanju. Ali, Mešin lik ima posebno mjesto i u Bandovićevoj karijeri:
– Rijetko kada se desi da se ovako velika književnost uspješno prenese na scenu ili film. Sreća je što smo imali dobru adaptaciju, što je Savin režirao, što nije bilo mnogo intervencija na tekstu. Pisac je imao glavnu ulogu – objašnjava Bandović. – Predstava raste iz godine u godinu,jubilej je samo kruna svega što smo postigli do sada. Kada je riječ o mom glumačkom zadatku, kad porastem hoću da budem Hasan! On je lik za primjer: živi istinu za koju većina nema hrabrosti. A opet kompromisan kad treba, svjestan gde živi i u kojim okolnostima. Zna kako da sačuva čist obraz i kad ruke nisu…
Sinoć smo u Narodnom pozorištu gledali i Nenada Stojmenovića, Aleksandra Đuricu, Natašu Ninković, Borisa Pingovića, Zorana Ćosića, Slobodana Beštića, Marka Nikolića, Nebojšu Kundačinu, Tanasija Uzunovića…
Pripadam Narodnom pozorištu
Na pitanje da li će možda postati i stalni član nacionalnog teatra u Beogradu (za koji ima otvoren poziv), Nikola Ristanovski odgovara:
– Postoji uvek kao opcija, ali ja sam već toliko dugo u ovom ansamblu da je sve drugo samo administracija. Svojim glumačkim bićem već pripadam Narodnom pozorištu, to je jedino važno.
Priznanja
Prethodnih sezona „Derviš i smrt“ osvojio je nagrade na VI Joakimfestu u Kragujevcu, banjalučkom Teatarfestu „Petar Kočić“, Festivalu bosanskohercegovačke drame u Zenici, Sterijinom pozorju, Pozorišnom festivalu „Teatar u jednom dejstvu“ u Mladenovcu, „Danima Zorana Radmilovića“ u Zaječaru, Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu…
Izvor: novosti.rs