U tivatskoj galeriji ljetnjikovca Buća, večeras u 20 časova, biće otvorena izložba fotografija „Regata u Tivtu“ autorke Maše Rebić. Tako će se, u organizaciji Centra za kulturu Tivat, autorka, koju smo do sada znali kao vrsnu književnicu, prvi put predstaviti i kroz svoje fotografsko umijeće, svoju drugu, još neprikazanu umjetničku strast.
„Fotografija je tehnika. Fotografija je informacija, ona je umjetnost. Jedna fotografija se ne može planirati, jer je rezultat posmatranja i istraživanja svijeta koji nas okružuje“, kazala je Maša u razgovoru za „Slobodnu riječ“, dodavši da su njene fotografije konceptualno mješavina umjetničkog dara, koncentracije i potpune posvijećenosti koju nalazi povlačenjem u samoću.
„Tek kada sam fokusirana na fotoaparat i prostor zahvaćen objektivom, tada je moguće stvaranje. U suprotnom rezultat je osrednji. Ako moje fotografije ništa ne govore meni, drugima će reći još manje“, kazala je ona.
Maša Rebić (1975., Beograd) je jedna od najuspešnijih savremenih književnica u poslednjoj deceniji. Nekoliko desetina izdanja njenog prvijenca „Sponzoruše“, kao i knjiga „Devojke iz kraja“, „Cvet mog života“ i „Još samo ovaj put“ dokaz su da se na srpskoj književnoj sceni pojavljuju autentični pisci bestselera. Izvan i iznad svih kritičarskih i generacijskih podjela, ova Beograđanka u svojim knjigama nudi publici ubjedljivu sliku života u srpskoj prestonici.
Iako zaljubljena u svoj Beograd, u kojem žive i likovi iz njenog stvaralaštva, Maša se neraskidivo vezala i za Tivat i Crnogorsko primorje i ovdje nalazi svoj drugi dom u kojem stvara i nalazi inspiraciju. Ova izložba je neobično lijep pečat i plod te njene druge geografske ljubavi.
„Kao piscu, sjećanja su mi uvijek u slikama, ali događaje koje želim da opišem prikazani su uvjerljivije na fotografijama nego kad o njima samo pišem. Slike oslobađaju osjećanja, uspostavljaju komunikaciju i pomoću njih kao da ulazimo u nekakav sanduk sjećanja koji je napunjen bogatstvom uspomena“, kaže Maša Rebić.
Posmatrajući jedriličare kako su fokusirani i disciplinovani u savladavanju ćudljivog mora, ona se divi ljudskom umjeću, volji, prilagođavanju i hrabrosti. Na moru je sve uvijek drugačije. Ništa se ne ponavlja. Svaki izlazak na talase je priča za sebe, pa je i svaka njena fotografija kao kratki, neponovljivi roman.
„Od jutarnjeg njuškanja vjetra, do pripremanja broda i opreme, jedriličari sve rade sa potpunom posvećenošću. Kad isplove stapaju se sa morem i dostižu potpuno savršenstvo, apsolutno precizno nadvladavaju prirodu, talase i varljivi vjetar. Jedrenje je škola života, zato i kažu da ako uspiješ da nadvladaš vjetar i ukrotiš talase-možeš sve“.
Svakako da će izložba fotografija koja se večeras odigrava u prostoru ljetnjikovca Buća u Tivtu, biti posebna. Posjetioci neće vidjeti samo otisak fotografske projekcije. Momenti rađanja fotografija Maše Rebić su poseban doživljaj u kojem su se svi protagonisti udružili da požele dobrodošlicu njenom stvaralačkom uzbuđenju, uključujući divan dan, vjetar u proputovanju kroz Boku, valoviti Jadran i plavetnilo koje veseli dušu. Susret kakvim priroda nagrađuje samo istinske zaljubljenike.
„Hvala jedriličarskom klubu „Delfin“, njihovom treneru Ilku Klakoru i svim divnim klincima koji su danima trpjeli jednu ženu, dok ih nemo posmatra objektivom svog fotoaparata i uči šta je istinska disciplina, snaga i ljepota“, poručila je ona na kraju našeg razgovora.
U izdanju izdavačke kuće Laguna, Maša Rebić, objavila je do sada četiri romana, a u pripremi je autobiografska zbirka priča koja će ovog ljeta doživjeti premijeru. Pisala je kolumne za najtiražnije magazine kao što su „Zdravlje i lepota“, „Kospomoliten“, „Vodič za život“ i mnoge druge. Bila je zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa za kulturu „Bestseler“ i radila u marketingu izdavačke kuće „Narodna knjiga“. Član je Udruženja književnika Srbije. Učestvovala je na mnogobrojnim književnim večerima, tribinama, predavanjima i radionicama vezanim za književnost.
Posle pisanja, fotografija joj je najveća strast.
Živi i radi u Beogradu i Tivtu.
Goran Ćetković