Foto: kulturniheroj.com
– Kad bih to spoznala, sigurno više ne bih tako mogla da djelujem na pozornici koja je moj drugi, ponekad značajniji život, sa velikim slovom Ž! Zbog toga i ne pokušavam da odgonetnem, jer ovako samu sebe lakše podnosim – odgovorila je nekom prilikom Rahela Ferari (1911 – 1994) na novinarsko pitanje kako uspijeva da privuče pažnju publike čim stupi na scenu…
Dvije decenije poslije njene smrti, tu „tajnu“ odgoneta predstava „Rahelina kutija“, koja će premijerno biti izvedena 3. aprila na sceni „Studio“ Jugoslovenskog dramskog, teatru u kom je ostvarila mnoge bravurozne uloge. „Rahelina kutija“ (u podnaslovu „Ispovijest jedne glumice u tri lica“) djelo je nezavisne produkcije Kino-Teatar, a najavljena je kao omaž velikoj pozorišnoj čarobnici. Komad je nastao po tekstu Vlade Petrića i Nikole Jelovca (koji je i režirao predstavu), na osnovu dokumentarne građe o našoj velikoj glumici jevrejskog porijekla.
Po riječima književnika Filipa Davida, pred gledaocima će se naći tragikomedija (u nekonvencionalnoj dramskoj formi) o Raheli Ferari i njenim patnjama tokom fašističke okupacije Beograda, ali je u tu „kutiju“ stao i sav umjetnički zanos koji nijedan okupator nije bio u stanju da uništi. Kroz sjećanja na neke velike umjetnike toga doba (Žanku Stokić, Olgu Ilić, Matu Miloševića, Rakitina) predstava će svjedočiti i o stvaranju jugoslovenske pozorišne scene, tajni fenomena Rahelinih epizodnih uloga („rahelizam“) koje su se „oslanjale na temelje ne samo evropske nego i američke moderne glume“… Ovu nesvakidašnju pozorišnu priču na scenu će iznijeti Nada Šargin, Mirjana Karanović i Branka Petrić.
– Tri glumice interpretiraju lik Rahele Ferari, s tim da je nijedna ne „preslikava“ niti imitira njen način govora ili pokret – objašnjava Nada Šargin.
– To su mali isječci iz njenog života, pogotovo perioda od ’41. do ’45, potom počeci u pozorištu i kasnija karijera. Nas tri smo ovu priču „sprovele“ kroz sebe i kao glumice i kao žene, s različitom bojom i energijom. „Moja“ Rahela ima tridesetak godina, vrijeme je okupacije Beograda, kada je svuda smrt prisutna… Dakle, više je ratne nego pozorišne priče u mojoj ulozi. Nažalost, ovu veliku glumicu nijesam nikada privatno srela, ali je od djetinjstva jedna od mojih omiljenih. Volim njen moderan izraz, čistu i jasnu misao, ulaženje u svaki lik do kraja, uvjerljivost i prirodnost na sceni.
Mirjana Karanović ističe da joj se projekat učinio veoma zanimljivim:
– Kada sam je upoznala bila je već stara, iskusna glumica. Nijesmo imale naročite kontakte na sceni. Divila sam se njenoj vitalnosti i razmišljala kako bih voljela da takva budem kad dođem u njene godine.
Zadovoljstvo da sa velikom glumicom „podijeli“ četvrt vijeka na pozornici, za razliku od mlađih koleginica, imala je Branka Petrić. Dva puta „uskočila“ je umjesto nje i u predstavu:
– Rahelu Ferari teško je objasniti, i kao ličnost i kao glumicu. Originalna, nekonvencionalna, neuhvatljiva, beskrajno nježna. Neponovljiva. U predstavi se prepliću različiti periodi iz njenog života, priča nije striktno podijeljena na određene periode – ističe Branka Petrić. – Sjećam se kako je Mira Stupica svojevremeno izjavila da je Rahela glumica za neko buduće vrijeme. Vanzemaljac, kako bi klinci danas rekli. Rahela Ferari je i dalje među nama živa i prisutna, zato mi je drago što se (a to nije uvijek naš slučaj) na ovakav način prisjećamo značajnih ličnosti…
Statirala u Novosadskom pozorištu
Rahela Ferari počela je kao statistkinja u Novosadskom pozorištu, o čemu je tadašnji prvak Drame, Stanoje Dušanović, napisao: „Rožika Frajnd u pozorište je došla slučajno. Njen brat od tetke, Lajoš Lajner, rekviziter Novosadskog pozorišta, uveo je iz hladnog foajea u glumački salon da se ugrije. Tu se dvadesetogodišnja Rožika, današnja Rahela, doživotno zagrijala za glumačku umjetnost.“
Izvor: V.Strugar novosti.rs
