Reportaže

Voren Harding – najveći ženskaroš među predsjednicima

18. августа 2015.

Obožavao je žene: Voren Harding

Harding je na čelo SAD došao 1921. godine iz redova Republilkanske partije, ali ga je smrt spriječila da dovrši mandat, pošto je preminuo 1923.

DNK analiza je pokazala da je Harding imao vanbračno dijete sa svojom 31 godinu mlađom ljubavnicom Nen Briton, sa kojom je imao šestogodišnju paralelnu vezu, dok je bio u braku sa Florens Kling de Volf.

Skandal sa Britonovom nije bio prvi, a sigurno ne i jedini. Harding je u žižu dospio 1891. godine, kada se oženio svojom tadašnjom suprugom. Naime, Florens je bila razvedena, odnosno „raspuštenica“, kako su je tada nazivali. Oženiti „raspuštenicu“ smatralo se sramotom, ali Harding nije mnogo mario za svoju reputaciju, što je i pokazao svojim budućim avanturama.

Nan Briton upoznala je Hardinga kao 20-godišnjakinja, da bi ubrzo nakon toga sa njim izgubila nevinost. Njihova veza trajala je veoma dugo, a prepričavaju se i njihovi intimni susreti u plakaru Bijele kuće, dok je ispred stajao agent Tajne službe, koji bi u znak upozorenja kucnuo na vrata kada se tim hodnikom kretala prva dama.

Međutim, Nan Briton mu nije bila dovoljna, pa je pored nje ima vezu i sa Keri Fulton Filips, suprugom trgovca iz Ohaja. Bili su u vezi čak 15 godina, sve dok nije postao predsjednik SAD.

Otkriveni dokumenti pokazuju da joj je svakodnevno slao pisma seksualne sadržine, i pisao pjesme o njihovom vođenju ljubavi. Svom polnom organu nadjenuo je nadimak „Džeri“, dok je njenu vaginu zvao „Gospođica Puterson“.

Pored velikih problema da kontroliše svoj polni organ, kojem je nadjenuo ime Džeri, Harding je takođe bio umiješan u brojne korupcijske skandale, od kojih je najpoznatiji onaj sa naftom, kada su federalne rezerve nafte date privatnim kompanijama po nižoj cijeni. Ovaj skandal poznat je pod nazivom „Teapot Dome“.

Harding je, pored svih ovih skandala, ipak nalazio vremena za dobre stvari. Glasno je podržavao prava žena, podigao zemlju poslije prve ekonomske depresije koja je pogodila SAD 1920-1921. godine, i poprilčno stabilizovao odnose sa zemljama Južne Amerike. Takođe, bio je prvi predsjednik koji je na američkom jugu, na univerzitetu u Ričmondu, otvoreno branio Afroamerikance. Tada ih je nazvao „neizostavnim i bitnim dijelom SAD“, i naročito pohvalio njihovu borbu u Prvom svjetskom ratu.