Foto: AP
Prošlo je 43 godine od kada je snimljena fotografija tada devetogodišnje vijetnamske djevojčice Fan Ti Kim Fuk koja trči gola, raširenih ruku, bježeći iz svog sela u plamenu. Potresna fotografija, koja je za veoma kratko vrijeme obišla cio svijet, mnogi tvrde da je ubrzala kraj rata u Vijetnamu.
– Još uvek se dobro sjećam tog užasnog dana kada sam bježala od smrti – priča sada 52-godišnja Kim Kuk – djevojčica sa legendarne fotografije.
Kim, koja danas živi sa svojim suprugom u Torintu, kaže da ju je cio život pratila fotografija koja je 1972. godine dominirala na naslovnim stranicama štampanih medija.
Ona je mrzjela tu fotografiju jer ju je, kako je smatrala, sramotila.
– Zaista sam željela da pobjegnem od te male djevojčice, ali izgleda da fotografija nije htela da me pusti – kaže Kim Fuk koja se još sjeća tog kobnog 8. juna 1972. kada je njeno selo zasuto napalm bombama.
Nakon duge borbe koju je vodila sama sa sobom, Kim je shvatila da njen bol i strah nije zarobljen na toj fotografili, već da može da bude moćan dar.
– Shvatila sam da ako već ne mogu da je pobijedim, onda bar da je nateram da radi za mir – objašnjava Kim kako je došla na ideju koju ona naziva „putu ka miru“.
Njena misija
Foto: eadon.com.au
Osim što je supruga i majka Kim je takođe i ambasador dobre volje u UN. Njena misija je da što više ljudi dočara brutalnost rata.
Pored svog angažovanja u UN-u, ona je osnovala i fondaciju za djecu koja su žrtve rata. Njena organizacija danas gradi škole, bolnice i domove za djecu bez roditelja.
– Sada mi je drago što postoji ova fotografija, jer radi u korist mira – kaže Kim koja je cio život stvaila u službu ove plemenite misije.
„Vidio sam golišavu djevojčicu kako trči…“
Foto: AP
Crno-bijelu fotografiju, koja prikazuje jednu od mnogobrojnih žrtava rata u Vijetnamu, snimio je fotograf agencije Asošijeted Pres Huin Kong Ut, poznatiji kao Nik Ut.
Sve je oko Kim gorjelo, drveće je bilo pretvoreno u užarene baklje, njena leđa i lijeva ruka bili su zahvaćeni plamenom, a ona je samo razmišljala o tome kako će je opekotine nagrditi i kako će je zbog toga ljudi drugačije gledati.
– Biću ružna, više neću biti normalna – prisjetila se Kim svojih misli koje su je progonile dok je u šoku trčala niz put, slijedeći svog starijeg brata. Nekoliko minuta kasnije izgubila je svijest.
Ut, koji je tada imao svega 21. godinu, odveo je povrijeđenu djevojčicu u bolnicu gdje je dobio obećanje ljekara da je neće zaboraviti.
Kada je po povratku u Sajgon razvio fotografiju svi su mislili da neće biti objavljena zbog striktne politike AP koja je zabranjivala prikazivanje golotinje.
Urednik Horst Fas, kojem je bio dovoljan jedan pogled da shvati značaj fotografije, odlučio je da je ipak objavi i nije pogriješio. Snimak, koji će nekoliko dana kasnije šokirati svjetsko javno mnjenje, iste godine će dobiti Pulicerovu nagradu.
Njen život
Foto: profilmedia.com
Fotografija je postala slavna, ali ne i Kim Fuk koja je nakon jednogodišnjeg liječenja napustila bolnicu i nastavila da živi u svom malom selu, nadomak kambodžanske granice. Nekoliko godina kasnije, vijetnamska vlada ju je poslala na studije na Kubu gde je upoznala svog muža, s kim će 1992. pobjeći u Kanadu.
Nakon četiri decenije, Kim Fuk može konačno da gleda u fotografiju na kojoj trči izbezumljena i gola i da shvati njenu moćnu poruku.
– Većina ljudi zna za moju fotografiju, ali je malo onih koji poznaju moj život. Zahvalna sam što mogu da prihvatim fotografiju kao moćan dar. To je onda moj izbor. To onda znači da mogu s njom da radim za mir – kazala je Kim Fuk koja danas živi u Torontu sa svojom porodicom.
Izvor: blic.rs
