Bogorodica je pokroviteljka Svete Gore Atonske, koja je njena „gradina“, vrt, još od apostolskih vremena – reći će svaki žitelj pravoslavne monaške republike na najistočnijem „prstu“ poluostrva Halkidiki. Srpski Hilandar je jedinstven među svetogorskim manastirima jer je Majka Božija u njemu i nastojateljica, starješina, još od 14. vijeka kad se ovdje javila kroz ikonu Bogorodice Trojeručice.
Ikona se od tada nalazi na igumanskom prestolu, a zemaljski iguman sjedi na tronu s njene desne strane, kao zastupnik Majke Božije. Zato pravoslavni vernici iz cijelog svijeta, zbog ogromnog broja zahtjeva, čekaju i po tri mjeseca blagoslov za posjetu Hilandaru i celivanje Trojeručice, kaže otac Mojsije, gostoprimac srpske svetinje.
Ova ikona je bila slavna i prije nego što ju je Sveti Sava donio iz Jerusalima, jer je iscijelila odsječenu ruku Svetom Jovanu Damaskinu. Prvi srpski arhiepiskop Trojeručicu je poslao bratu kralju Stefanu Prvovenčanom, da čudotvornim moćima štiti Srbiju. Ljetopisi navode da je ikona nošena pred srpskom vojskom i donosila joj pobjede sve dok gramzivi velikaši nisu razorili Dušanovo carstvo. Tad je Trojeručica „odvratila glavu od Srbije“ i čudesno se obrela jedne noći ispred Hilandara, blistajući u tami. Monasi su je unijeli u oltar, a ujutro su je zatekli na igumanskom tronu. Pošto se to ponovilo nekoliko puta, Bogorodica se obratila kaluđerima: „Nisam došla da vi mene čuvate, već da ja vas čuvam“.
U nastupajućim vijekovima pada Srbije, ropstva i seoba, Hilandar je ostao jedina institucija srpske države koja je živjela bez dana prekida. Obnova fresaka u hilandarskom Sabornom hramu Vavedenja Presvete Bogorodice započeta je iste godine kad je buknuo i Prvi srpski ustanak, 1804.
Svetogorska predanja sadrže skrivene putokaze ka tajanstvenom svijetu ljudi koji su preuzeli zadatak da pod monaškim imenima, u najtežim vremenima, čuvaju identitet „pravoslavne vaseljene“. O tome svedoči i priča o Bogorodici Oltarici iz velikog manastira Vatopeda, gdje su kao monasi do podizanja Hiladara živeli Stefan Nemanja i Sveti Sava.
Po predanju, tokom napada arapskih gusara na ovaj manastir jedan kaluđer spustio je ikonu u „bunar“ u oltaru crkve i ostavio upaljenu svijeću kraj nje, a zatim skrivnicu pokrio kamenom pločom. Arapi su do temelja razorili i opljačkali manastir, a nesrećnog monaha su prodali u roblje.
– Posle nekog vremena tri blagočestiva muža iz Adrijanopolja: Atanasije, Nikola i Antonije, oprave ovaj manastir, tu se pokaluđere i tu preminuše. Zarobljeni kaluđer se posle 70-godišnjeg ropstva oslobodi i dođe u ovaj manastir. Pripovijedi igumanu svoju sudbinu i kaže mu šta je u bunar koji se u oltaru nalazi sakrio. Iguman, čuvši ovo, smjesta potrči s njim u crkvu. Otklope bunar i, za čudo, ikona stoji ispravljena i sveća pred njom gori – zabilježio je 1847. u Vatopedu veliki umjetnik i prvi moderni svetogorski putopisac Dimitrije Avramović.
Arheolozi su nedavno otkrili da je legenda sačuvala mnogo vjerodostojnih podataka.
– Tokom iskopavanja otkriveno je da se današnji saborni hram nalazi na temeljima starijeg koji je razrušen i spaljen – ispričao je reporteru „Novosti“ gostoprimac Vatopeda. – Na mjestu gdje su, po predanju, bili sahranjeni sveti obnovitelji manastira otkopana su tri kovčega i mošti kojima vrijeme nije naudilo.
U priprati vatopedskog hrama se nalazi čudotvorna freska Bogorodice koja podsjeća da su pred Bogom svi ljudi jednaki. Po predanju, ohola rimska carica Plakidija, kći imperatora Teodosija, došla je na Svetu Goru, uprkos zabrani pristupa ženama. U strahu od ovozemaljskih vlasti, kaluđeri su je svečano dočekali i poveli u crkvu.
– Carica ushte da kroz mala vrata s lijeve strane u hram pođe. Ali najednaput začuje se glas od ove ikone: „Stani! Ne idi dalje, stradaćeš“. Carica od straha padne plačući i moleći se Bogu da joj oprosti – zabilježio je vatopedsko predanje Avramović, prije nego što je vrletnim stazama nastavio ka Ivironu, mestu gdje se Bogorodica, po predanju, iskrcala u apostolskim vremenima.
Ta drevna staza vrluda preko brda kroz mirisnu mediteransku šumu, kupa se u plićacima planinskih potoka i usijeca u litice nad Egejskim morem. Posle pet sati hoda od Vatopeda ukazuje se uvala zaklonjena zelenim brdima nad kojima dominira goli sivi vrh Atosa. U tom skrovitom amfiteatru, antičkoj Klementovoj luci, zaklon od oluje je našao brod kojim je Bogorodica s apostolom Jovanom plovila na Kipar.
Vatoped
Mjesto gdje je stupila na tlo Atosa označava kapelica kraj visoke srednjovjekovne odbrambene kule, uz koju staza vodi do zidina Ivirona i pročelja nalik ulazu u antičku palatu. Taj raskošan izgled u strogoj monaškoj državi dozvoljen je samo na mjestu gdje je Bogorodica zadivljena ljepotom prirode molila „sina i Boga“ da joj pokloni ovo mesto za gradinu-vrt, a on joj je želju ispunio.
Čuvari pečata Majke Božije
Centralni hram Kareje, prestonice Svete Gore, posvećen je Uspeniju Presvete Bogorodice, a utemeljio ga je Konstantin Veliki 335. godine. Crkvu je prvi srušio car Julijan Otpadnik 362. kad je pokušao da Rimsko carstvo vrati mnogoboštvu. Vizantijski carevi su je opravili, a papski vojnici ponovo srušili kad su se crkve podijelile. Izgled poslije popravke u 11. veku zadržala je do danas. U njenom oltaru nalazi se čudotvorna Bogorodičina ikona „koja je po anđelu javila da joj se poje Dostojno jest“, jedna od najlepših pravoslavnih pesama. U toj crkvi moleban pre zasedanja drži svetogorska vlada, Protat, na čijem čelu se mijenjaju poslanici četiri najvažnija manastira: Velike lavre, Vatopeda, Iverona i Hilandara. Oni čuvaju četiri dijela svetogorskog pečata koji, kad se sastavi, prikazuje lik Bogorodice s Hristom.
Voda iz kamena
U najstarijem svetogorskom manastiru Velikoj Lavri nalazi se čudotvorna ikona Bogorodica Kuzelova. Predanje o njoj čuva pouku o prolaznosti političkih i trajnosti duhovnih vrijednosti.
Naime, Sveti Atanasije je bio iguman Lavre u vreme cara Nikifora Foke, a kad ga je ubio pretendent na presto Jovan Cimiski. Iguman se preplašio da će ostati i bez finansija i bez glave i počeo da bježi. Na putu mu se ispriječila žena koja ga upita: „Kuda ćeš i zašto ostavi manastir?“. Iguman je pokušao da bježi, ali noge nisu htele da ga slušaju. Žena mu se predstavi kao Bogorodica i naredi mu da se vrati zidanju manastira. Da bi uvjerila monaha s kim razgovara, reče: „Udari tvojim žezlom u ovaj kamen iz kog će morati voda poteći“. Poslije udara palice iz kamena potekla je voda, a izvor nije presušio do danas, na jednom od najbezvodnijih djelova Svete Gore.
Izvor i foto: Boris Subašić novosti.rs
