Foto: Lučano Kandizani
Ako biste ih uopšte primijetili, izgledali bi vam poput vetrom nanesenih sitnih semenki koje plutaju u trsci na rubu lagune u unutrašnjosti Brazila. Pričekate li do mraka, kad zavjereničku tišinu močvare zameni hor cvrkuta i šuštanja, te će čestice početi da klize i nestaju u tami.
Te tačkice budne su oči mladih yacare kajmana, članova porodice krokodila, starih tek dvije nedjelje i jedva malo dužih od olovke. Danju se skrivaju među vodenim travama, zaklonjeni od očiju čaplji ili roda koje bi mogle da se strmoglave prema njima i zgrabe ih za užinu. Noću se iskradaju da bi se gostili insektima i puževima, a kako rastu, prelaze na sve krupnije obroke. S vremenom, ako dobiju priliku da odrastu, mogu dostići dva i po metra i biti dovoljno snažni da hvataju kapibare, divovske glodare tog kraja. Ali to je tek daleka budućnost. Zasad su pri dnu poretka i pokušavaju da se drže podalje.
U ovoj laguni skriva se stotine, možda i hiljade tek izleglih kajmana , a sličnih laguna u Pantanalu ima još mnogo. Ta velika rascvjetana močvara duž reke Paragvaj u jugozapadnom Brazilu nije samo stanište vjerovatno najveće grupe krokodila na Zemlji nego i pozornica jedne od najuspješnijih priča o očuvanju prirode.
Prije trideset godina yacare kajman, nemilosrdno lovljen za unosno tržište krokodilske kože, bio je na putu izumiranja. Broj im je alarmantno opadao.
„Niko sa sigurnošću ne može reći koliko je yacara kajmana pobijeno, ali riječ je o milionima”, kaže Kleber Aljo, biolog brazilskog Univerziteta Anjangera Uniderpi u Mato Groso do Sulu. On je veći dio svog terenskog rada obavljao u Pantanalu u vrijeme najvećeg krivolova osamdesetih godina prošlog vijeka.
Oružane bande bi upale tokom sušnog razdoblja i ustrijelile gomile kajmana koji su se okupljali oko sve manjih pojilišta. „Odrali bi ih na licu mjesta i ostatke prepustili lešinarima”, kaže Aljo. „Nailazio sam na gomile mrtvih yacara kajmana kako trunu na obalama. U to doba terenski rad nije bio samo depresivan nego i opasan jer su coureiros – lovci na kože – ponekad biti vrlo agresivni.” Pritisak na ugrožene yacare kajmane smanjio se akcijom brazilske vlade protiv krivolova i globalnom zabranom trgovine kožom divljih krokodila 1992. godine. Ostalo su učinili sami krokodili. Nakon niza sezona vrlo jakih kiša, koje su idealne za razmnožavanje, broj kajmana se dramatično povećao. Procjenjuje se da u močvarama danas živi čak deset miliona yacare kajmana.
Pa ipak, Aljo upozorava da se yacare kajman još nije izvukao iz nevolje. „Uspeh populacije u Pantanalu mogao bi da prikrije probleme s kojima se ta vrsta suočava u drugim djelovima Južne Amerike, gde se krivolov nastavlja, a populacije nestaju.” I u samom Pantanalu postoje pretnje: krčenje šuma, brane, turizam, rudarstvo, razvoj luka. Za sada, međutim, na sparnom kraju još jedne plodne vlažne sezone kraljevi Pantanala deluju sigurno na svom prijestolu.
Izvor: Rof Smit nationalgeographic.rs
