“U selu Buljanu, područja ovog, boravi jedan antihrist u odjejaniju svešteničkom, po imenu Milun, udov 35 godina, bez poroda, zdrav, bijesan i pomaman”, piše u aktu od 11. Septembra 1855. načelnik sreza paraćinskog.
“Isti bogohulnik, sveštenik Milun, premlaćivan je toliko puta od naroda čerez njegovih zločestih djela sprema ženskim čeljadima. Sad u prošlu svetu nedjelju uhvaćen je kod neke Kadivke, udovice, oko nolak noći, i savitlan od komšija pobjegao preko plota, ali je pola mantije svoje ostavio na plot begajući.
Jučerke, opetka, kad su čeljad Nikole Ilića, najčasnijeg domaćina, bili u branje kukuruza, taman pred podne, upao je u kuću istog domaćina Nikole i njegovu najmladju snahu Živanu napastvovao. Kad se na zapomaganje njeno sabrao svijet, isti pop uhvaćen je u klopku i onda svijet, kome već dodijaše zulumi ovog djavola u mantiji, sklepaše ga u saglasju, vezaše u kvrge i onda pozvaše seoskog štrojača Momira – koji popa uštroji kao vepra. Pokorno molim načelstvo za upustvije, šta ću da radim s ovim popom?”
Aktom br. 2842. načelnik okruga ćuprijskog odgovara:
“Po prestavljeniju vašem, odnosno uštrojenog popa Miluna i njegovih čudesa koja pravi sa ženskom čeljadi u selu, poslao sam izvještaj popečiteljstvu prosvešćenija i pravosudja. Tačno po vašem predstavljeniju i dok se po tom izvještaju ne donese kasatelno rešenje, neka ga pop u selu jerbo sad kao uštrojen ne može da bude opasan po žensku čeljad.”
Šta je bilo kasnije sa uštrojenim popom Milunom ne zna se do današnjeg dana. Jedino u šta možemo da budemo sigurni je to da više nije predstavljao opasnost po bezbjednost ženske čeljadi u selu.
Tako je bilo nekada. Poneki pop bio je prijetnja samo selu. Od tada su se, do danas, vremena prilično promijenila.
Nađe se, doduše rijetko, i danas pop koji oće da nasrne. Ali, ovi današnji, umjesto ženske, udaraju na mušku čeljad. A i 21. je vijek. Nije danas moderno štrojiti takvog popa. A, što bi ga i štrojili kad se uklapa u LGBT odnose.
Mnogo se šta promijenilo u odnosu na odluku seljana iz Buljana. Oni su odluku donijeli u “saglasju”, uštrojili popa Miluna, pa tek javili “komitetu”. A imali su i dokaze da pop radi nešto što se protivi zakonima sela. Ostalo je pola mantije na plotu udovice Kadivke, a uhvaćen je u klopku kad se čulo zapomaganje snahe Ilića.
Danas, “komitet” donosi odluku o “štrojenju”, bez ikakvog dokaza da pop radi nešto grešno, a o saglasju blagoslovenog naroda vode računa k’o o lanjskom snijegu. Nije, vele, rečeni pop prijetnja selu, nego državi. Nacionalnoj bezbjednosti. Doduše, ne zna se šta je u pitanju – državna ženska čeljad, državna muška čeljad ili mu se nešto treće potura.
Svi su vladini kabineti u panici.
Zbog jednog popa.
Doduše, ima ga. Više od sto oka. Čulo se ovih dana po Titogradu da je on, u stvari, mršav k’o prut, ali je ispod mantije opas’o šteke dinamita, a ne zna se đe će fitilj da upali. Kome će da očita opijelo.
Nije k’o pop Milun da jedva sriče božje knjige, nego je i doktorir’o. Pa malo u crkvu, malo na fakultet.
Ni manje ni više nego doktor prava. Ko da pop zna šta su zakoni, mudruje po vas dugi dan “komitet”. I smišljaju kako da se riješe takvog popa. A zašto – ‘tice mu ga znale.
Da ga štroje – ne ide. Nije u duhu savremenih tokova.
Da ga prebiju neđe, na tajno – ne valja. Aknuće bijeli svijet.
Da mu nešto smisle i pušte u novine – i to je džaba. Niko im novinama više ne vjeruje.
Ostade jedino da mu pokažu vrata od države, pa aj pope s milim bogom đe te noge nose.
Čudo su formalni razlozi.
Samo, previdio je, izgleda, “komitet” da formalni razlozi važe jedino po ljudskim, a ne po božjim zakonima.
Mirko Rakočević
Stav kolumnista ne mora da predstavlja i stav uređivačke politike „Slobodne riječi“
