Svečano obilježavanje tridesetogodišnjice Grad teatra, festivala koji je ugostio svjetska umjetnička imena, poput Petera Esterhazija, Ronalda Harvuda, Januša Glovackog, Olega Kulika, nobelovca Maria Vargasa Ljosu, Stefana Milenkovića, Nemanju Radulovića, čijim su prisustvom Budva i Crna Gora postajale kulturne metropole, dobilo je jedan ne baš lijep i prijatan znak – glumica Mirjana Karanović prekinula je izvođenje predstave „Aveti“ da bi komunalce zamolila za tišinu
Tako je upravo u jubilarnoj godini kulminirao višegodišnji problem, jer jedan od najprestižnijih festivala u regionu danas mora da bježi iz Starog grada i scena oko Terase između crkava, zbog preglasne muzike iz okolnih kafića.
Incident na predstavi „Aveti“ dogodio se na prostoru „Vještice“ u Bečićima, gdje je Grad teatar gotovo uoči samog početka morao da nađe novu ad hoc scenu da bi mogao da realizuje svoje dramske programe. Ona se, međutim, takođe pokazala neadekvatnom, a o tome šta se dogodilio za „Vijesti“ govori Mirjana Karanović.
„Na prvom izvođenju „Aveti“, koje je bilo u nedjelju, trudila sam se da ne čujem buku kontejnera i vozila koja je počela negdje na sredini predstave. Ne samo ja, nego i ostali glumci koji igraju u ovoj drami. Najprije sam mislila da možda neki nevješti vozač ne umije da se isparkira, i da će buka ubrzo prestati. Ali, bilo mi je jako teško, borila sam se sa sobom da zadržim kvalitet igre i koncentraciju, i vrlo sam se loše osjećala. Bilo mi je žao i publike, koja se takođe uznemirila, razmišljala sam da li će možda biti još gore ako reagujem. Ali, kako buka nije prestajala, a ispostavilo se da je to bilo komunalno vozilo, ipak sam morala da izađem sa scene i da zamolim te ljude za tišinu. Bilo je jedanaest sati noću, i pitala sam se zašto neko nešto radi baš u to vrijeme dok mi igramo predstavu. Jer, ne igraju se predstave baš svako veče, može valjda da se obezbijedi tih sat i po-dva, tišine. Vratila sam se na scenu i nastavila da igram, jer nisam mogla da razočaram sve te ljude koji su došli da nas gledaju“, ispričala je Karanovićeva “Vijestima”.
Jedna od najznačajnijih pozorišnih i filmskih glumica u regionu, koju budvanska publika svih ovih godina pamti po briljantnim ulogama u nekim od kultnih produkcija i koprodukcija Grada teatra: „Konte Zanović“, „Radovan Treći“, „Zločin na kozjem otoku“, „Pad“…, i isto takvih gostujućih predstava, stigla je na Grad teatar iz Pule. Na čuvenom filmskom festivalu upravo je dobila „Zlatnu arenu“ za najbolji film, s kojim se prvi put u karijeri dokazala i kao reditelj.
„Ove godine osjećala sam se u Budvi kao neka studentkinja glume koja je došla na neki novi, tek osnovani festival, pa se on bori sa uslovima, smješten negdje izvan grada, u neki mrak između, kako smo vidjeli, postrojenja za tretman otpadnih voda i autobaze komunalnog preduzeća. Poslije tri decenije trajanja, i tako značajnog imena koje je Grad teatar svih ovih godina gradio na ovom prostoru, a gradili smo ga i mi koji smo učestvovali na njemu, dajući sve od sebe i trudeći se da radimo najbolje što umijemo. Malo je reći da je to kulturni skandal i da mi, umjetnici iz regiona, više cijenimo ovaj festival i shvatamo njegov značaj, nego što se on shvata u Budvi i Crnoj Gori. Neka se opštinski čelnici izjasne da li je Budva još uvijek Grad teatar, ili su umjetnost i duhovne vrijednosti danas možda postale preveliki teret, neka se izjasni i državna vlast da se u ovom trodecenijskom crnogorskom kulturnom brendu više ne vidi nacionalni interes, pa neka Grad teatar prestane da postoji. Mislim da bi to bilo poštenije, nego da se događaju ovakvi skandali i ponižavajuće okolnosti, i za nas umjetnike, i za publiku, ali i za kulturni imidž Budve i Crne Gore. A ako još uvijek jeste Grad teatar, onda neka se nađe neki iole pogodan prostor, na kome niko nikome neće smetati, ni ugostitelji umjetnicima, ni umjetnici ugostiteljima”, kaže Mirjana Karanović, ističući da bi ipak bilo tragično da se uništi nešto što je postalo institucija.
“U ovih trideset godina, Grad teatar se pokazao kao festival na kojem možete da vidite savremene, netradicionalne predstave, ozbiljne dramske komade, kao i neke mediteranske komedije i odlično ambijentalno, ulično pozorište. To je festival koji je prikazao toliko nevjerovatnih, sjajnih predstava, ne samo sa ovog prostora, nego i iz inostranstva. Tu su i ostali programi koje sam radeći na Grad teatru pratila kao gledalac, u kojima sam vidjela neke fantastične umjetnike. Ali, ono što je sada za mene najjači utisak o Grad teatru je to što više nema svoju scenu, što glumci više nemaju gdje da igraju, što se programi odvijaju uz veliku muku. Ne može jedan veliki festival da zavisi samo od entuzijazma ljudi koji ga vode, od umjetnika i publike koja je željna njegovih programa. Moraju i svi ostali ozbiljno i iskreno da pokažu da im je zaista stalo do Grad teatra”, smatra Mirjana Karanović.
Izvor: Vuk Lajović, vijesti.me
