Zaljubljenici u filigranstvo i tradiciju generacijama njeguju stari zanat. Marija i Alfred Lazari i njihov sin Anton, iako im se rad sve manje isplati, ne žele da se ugasi posao kojim se porodica bavi 250 godina
Proizvodnja nakita u svijetu je postala velika industrija, zbog čega zlatarski zanat gubi bitku. Sve je manje interesovanja za nakit ručne izrade. Tehnologija je toliko uznapredovala da fabrike liju kopije komada najljepše zlatarske tehnike filigrana, čemu je teško parirati. Ipak, u Crnoj Gori još ima zaljubljenika u filigranstvo koji su tajne toga zanata naslijedili od svojih predaka i koji i danas, iglicama, pincetama i kliještima, izrađuju najfinije komade nakita i ukrase na raznim predmetima.
Marija i Alfred Lazari i njihov sin Anton (17), za kojeg kažu da je toliko posvećen poslu da se dešava da u radionici ostane po cio dan, među rijetkim su porodicama koje njeguju ovaj stari zanat. Iako im se rad sve manje isplati, oni ne žele da se ugasi posao kojim se porodica bavi 250 godina.
– Trud koji se uloži u izradu filigranom ne može da se naplati, ali onaj kome je to u krvi, to radi iz ljubavi. Ja sam peta generacija u porodici koja se bavi ovim poslom. Kao osnovac, učio sam zanat u radionici u Prizrenu, i dobro se sjećam priča mojih oca i ujaka, koji su danas poznati zlatari u Dalmaciji, kako su majstori vješto čuvali jedni od drugih svoje tajne, nisu dozvoljavali da ih neko gleda dok rade, niti su kolege među sobom u kafani razgovarale o poslu. Svako je imao originalan proizvod – priča, za „Novosti“, Alfredi, pokazujući ukrašene ikone, sablje i noževe nastale ispod njegovih vrijednih ruku. – Radimo dosta po narudžbini, ali i za svoju dušu.
Bavio se naš sagovornik jedno vrijeme fudbalom, bio je darovit, šutirao je loptu po poljanama, ali se, ipak, vratio svom zanatu, kojem nikako da kaže zbogom.
– Drago mi je što se tradicija nastavlja. Moj sin je pravi zaljubljenik u filigran, i kada uđe u radionicu, ne umije da izađe iz nje. Drago mi je što je tako, što nastavlja porodičnu tradiciju – dodaje Alfred.
Antonu podršku daje majka Marija, koja potiče iz jedne od najstarijih podgoričkih zlatarskih familija – Nuleši.
– I ja sam kao dijete učila zanat od svojih roditelja – priča Marija, čija je familija iz Peći došla u Podgoricu.
Njena majka Đusta (74), nadovezuje se na priču.
– Mariju nisam učila da kuva i mijesi, iako sam to, naravno, radila za svoju porodicu, već sam je od njene desete godine počela upućivati u tajne izrade nakita. – priča Đusta.
Nasljednik zanata Anton pohađa srednju ekonomsku školu u Podgorici.
Izvor: Julka Pejović, novosti.rs
